TEME

TEME

Stranica "Socijalni rad-spas za savremeno društvo", ima za cilj prvenstveno promovisati potrebu za profesijom socijalnog rada u bosanskohercegovačkom društvu, educirati studente socijalnog rada ali i drugih, srodnih smjerova o samoj profesiji, o socijalnom radu u školstvu, u zdravstvu, u lokalnoj zajednici, i o socijalnom radu sa pojedincem i porodicom.



TEME

STUDENTI ODSJEKA ZA SOCIJALNI RAD U TUZLI NAGRAĐENI ZA UČEŠĆE U PROJEKTU " SPASIMO UDRUŽENJE KORAK PO KORAK TUZLA " 

Studenti odsjeka za socijalni rad, Filozofskog fakulteta u Tuzli, već drugu godinu za redom učestvuju u mnogim projektima u saradnji sa studentskim timom "Prosvjetitelj" i lokalnim Udruženjima i Nevladinim Organizacijama. Jedan od tih projekata jeste projekat " Spasimo Udruženje Korak po korak " , unutar koga su članovi oba tima studenata uložili mnogo vremena i truda da sakupe što više novčanih sredstava, kako bi ovo Udruženje moglo neometano da nastavi sa radom. U toj misiji su uspjeli, i u ukupnom trajanju projekta od 2 mjeseca imali su priliku naučiti se izradi kreativnih proizvoda koje su prodavali kako na fakultetima, tako i na ulicama grada Tuzle, družiti se sa članovima Udruženja "Korak po korak" , te ono najvažnije - stekli su mnoga iskustva u komunikaciji sa osobama oboljelim od sindroma Down. Koordinatorica Udruženja Đulsema Šehić je sve naše studente nagradila zahvalnicama i potvrdama o učešću, što je za sve njih svakako bio najljepši poklon i uspomena iz saradnje sa ovim dobrim ljudima. Ovim putem želimo spomenuti i učesnike projekta i zahvaliti im se na odazivu i uloženom vremenu i trudu:

1. Mirhad Hasanović
2. Afredita Arnautović
3. Arnela Faćić
4. Fakiza Faćić
5. Samra Imamović
6. Hamida Faćić
7. Amra Mustafić
8. Amina Šehić Đogić

Ovom prilikom pozivamo sve zainteresovane studente da se odazovu na slične projekte i naredne akademske godine, gdje obećavamo mnogo lijepih trenutaka, ali što je najvažnije - mnogo iskustva i praktičnog rada. 



TEME

Koliko znate o socijalnom radu?

Historijat

Istraživanja u društvenim naukama pokazala su da su socijalno – humanitarne i druge aktivnosti međusobne pomoći najstariji oblik djelovanja ljudskog roda. Te aktivnosti bile su osnov za početak, razvoj i napredak civilizacije i kulture. Od prve grupe ljudi koji su se zbijali i međusobno pomagali pred opasnostima pa do danas, čovjek je uvijek trebao drugog : da se odbrani i održi, da produži ljudski rod, da otpočne i završi svaki poduhvat za lični napredak i napredak zajednice u kojoj živi. Iz navedenog, može se zaključiti da socijalne aktivnosti imaju dugu prošlost. Pod tim se prvenstveno misli na aktivnosti socijalno – humanitarnog i altruističnog karaktera.

Uopšte uzev, osnovna karakteristika svih vidova socijalno – humanitarnih aktivnosti je otvorenost prema ljudima u nevolji i snažno emotivno usmjerenje ka traženju mogućnosti za rješavanje njihovih problema. Stoga su bila razumljiva prva shvatanja , kada se počeo upotrebljavati termin „ socijalni rad“ , koja su svaki rad na pružanju pomoći svrstavala u socijalni rad. Ovakav pristup je proizvod teološke filozofije, po kojoj je „ siromaštvo jedna od božijih trajnih zapovijesti „ , što je impliciralo shvatanje da bi u odsustvu siromaštva i bijede bilo nemoguće njegovati ljudske vrline. Filantropske aktivnosti smatrale su se dovoljnim odgovorom i adekvatnim pristupom socijalnoj odgovornosti.
 
Prije pojave nauke i razvijanja prakse socijalnog rada , sve do dvadesetih godina prošlog vijeka, problemima ličnosti uglavnom se bavila psihologija slobodno razmatrajući psihološke fenomene najčešće izolovanih pojedinaca. To je bio razlog da se nije u dovoljnoj mjeri obraćala pažnja činjenici da pojedinac , osim izuzetno ne živi izolovano već u stalnom i dinamičnom odnosu sa drugim ljudima. U uslovima intenzivne interakcije sa okruženjem, i to prvenstveno u okviru svoje porodice , formira se kao ličnost, pri čemu svoju socijalnu situaciju aktivno doživljava i na nju specifično reaguje.
 

Prije pojave nauke i razvijanja prakse socijalnog rada , sve do dvadesetih godina prošlog vijeka, problemima ličnosti uglavnom se bavila psihologija slobodno razmatrajući psihološke fenomene najčešće izolovanih pojedinaca. To je bio razlog da se nije u dovoljnoj mjeri obraćala pažnja činjenici da pojedinac , osim izuzetno ne živi izolovano već u stalnom i dinamičnom odnosu sa drugim ljudima. U uslovima intenzivne interakcije sa okruženjem, i to prvenstveno u okviru svoje porodice , formira se kao ličnost, pri čemu svoju socijalnu situaciju aktivno doživljava i na nju specifično reaguje.

 
Poseban uticaj na razvoj socijalnog rada kako ističe dr. Milosavljević, izvršila je pozitivistička i funkcionalistička sociologija na kraju 19. vijeka, koja kao predmet ove djelatnosti navodi „ stabilnost postojećeg društvenog poretka „. U ovom smislu socijalni rad je , slijedeći ideje o stabilnosti i homogenosti društva, usmjeren ka praktičnom eliminisanju djela socijalne protivrječnosti, odnosno onih socijalnih problema koji remete red, rad i poredak.
 
Definicija
 
Prve definicije naglašavale su da socijalni ( društveni ) rad uključuje milosrđe, pomoć siromašnima i čovjekoljublje. Tako dr. Rene Sand ističe da socijalni rad uključuje : „ milosrđe, čovjekoljublje i pomoć siromašnima, ali se iznad njih izdiže osobinama naučnosti i sistematičnosti, kao i načinom otkrivanja uzroka i kritičnošću na polju teorije i prakse.
 
Mary Richmond ( 1915 – 1917 ) , jedan je od prvih teoretičara socijalnog rada. U svom djelu „ Socijalna dijagnoza „ , iznosi sljedeće shvatanje socijalnog rada : „ Socijalni rad možemo shvatiti kao vještinu i proces."
 
Međunarodna konferencija za socijalne djelatnosti ( 1928 ) , karakteriše socijalni rad kao :„kompleks napora samog društva imajući u vidu socijalni rad kao djelatnost zajednice. „ Osnovni ciljevi socijalnog rada prema viđenju Međunarodne konferencije za socijalne djelatnosti vezanih za dobrobit ljudi sastoji se u : (1) poboljšanju društvenih uslova života i podizanje standarda ljudi; (2) stvaranje sklada između čovjeka i njegove sredine
 
E. Linderman ( 1947 ) , tretira socijalni rad kao nauku čiji je cilj djelovanje u interesu ljudskih vrijednosti.
 
Fridlender (1959 ) , definiše socijalni rad kao : „ pomažuću profesiju ističući da je predmet djelovanja socijalnog rada, socijalno funkcionisanje pojedinca, grupa i zajednica sa ciljem prevazilaženja problema u funkcionisanju i podsticanju razvoja. „
 
Iz svega navedenog, 2004. godine su „ Međunarodna asocijacija škola socijalnog rada „ i „ Međunarodna federacija socijalnih radnika „ , izvele sveobuhvatnu, internacionalnu definiciju socijalnog rada koja glasi :
 
„ Socijalni rad kao profesija promoviše socijalne promjene, rješavanje problema u međuljudskim odnosima, te osposobljavanje i oslobađanje ljudi sa ciljem povećanja blagostanja. Koristeći se teorijama ljudskog ponašanja i socijalnih sistema, socijalni rad interveniše u tačkama gdje ljudi stupaju u međusobnu interakciju sa svojim okruženjem. Principi ljudskih prava i socijalne pravde su fundamentalni za socijalni rad."
 
U tom smislu, praksa socijalnog rada zahtijeva znanja o :
(1) ljudskom razvoju i ponašanju
(2) socijalnim ;
(3) ekonomskim ;
(4) kulturnim institucijama i
(5) međusobnoj interakciji ovih faktora.
 
Dušan Lakičević ( 1967 ) , u časopisu „ Socijalna politika „ , predlaže definiciju „ socijalnog radnika „ kao stručnjaka koji „ profesionalno radi na zadovoljavanju stanja socijalne potrebe čovjeka, odnosno na ostvarivanju društvene brige o čovjeku, primjenom metoda socijalnog rada.“
 
Osnovne vrijednosti u socijalnom radu
 
Profesionalizacija djelatnosti socijalnog rada nametnula je pitanje bazičnih vrijednosti koje usmjeravaju praksu socijalnog rada. Američka asocijacija socijalnih radnika ( 1952 ), je u „ Standardima za profesionalnu praksu socijalnog rada „ , ponudila jedan takav set primarnih vrijednosti koje su univerzalno primjenjive u praksi, nezavisno od specifičnog područja djelovanja ili tipa agencije u kojoj se pružaju usluge socijalnog rada.
 
Te vrijednosti su :
 
1. Vrijednost i dostojanstvo čovjeka
2. mogućnost usavršavanja ljudske prirode
3. zadovoljavanje bazičnih ljudskih potreba
4. sloboda
5. samo – određivanje
6. neprosuđujući stav
7. konstruktivno učeće u društvu
8. značaj rada i konstrukitvnog korištenja slobodnog vremena
9. zaštita od okolnosti koje ugrožavaju egzistenciju.
 
Glavni ciljevi socijalnog rada kao djelatnosti
 
Socijalni rad je u različitim dijelovima svijeta usmjeren ka intervencijama u razvojne , protektivne, preventivne i terapeutske svrhe.
 
Oslanjajući se na Evropsku i Američku literaturu mogu se , identifikovati sljedeći glavni ciljevi socijalnog rada :
 
1. Raditi sa pojedincem, porodicom, grupama, organizacijama i zajednicom i mobilisati ih sa ciljem povećanja njihovog blagostanja i sposobnosti za rješavanje problema
2. Pomoći ljudima da ostvare pravo na korištenje usluga i resursa u njihovim zajednicama
3. Formulisati i implementirati politiku i programe koji povećavaju blagostanje, promovišu razvoj i ljudska prava, i promovišu kolektivnu socijalnu harmoniju i socijalnu stabilnost, sve dok ta stabilnost ne ugrožava ljudska prava
4. Pospješiti uključivanje marginalizovanih, socijalno isključenih, raseljenih , ranjivih i riziku izloženih grupa ljudi
5. Adresirati i uhvatiti se u koštac sa barijerama, nejednakostima i nepravdama koje postoje u društvu
6. Ohrabrivati ljude da se angažuju na zastupanju svojih stavova kada je riječ o važnim lokalnim, nacionalnim , regionalnim i/ ili internacionalnim pitanjima ;
7. Raditi u pravcu zaštite ljudi koji nisu u stanju sami da se zaštite, posebno sa marginalnim grupama i osobama sa posebnim potrebama
8. Angažovati se na društvenim i političkim aktivnostima sa ciljem da se utiče na socijalnu politiku i ekonomski razvoj i izazovu promjene putem kritike i eliminacije nejednakosti
9. Unapređivati stabilne , harmonične i takve zajednice koje se međusobno poštuju i koje ne ugrožavaju ljudska prava
10. Promovisati poštovanje tradicija, kultura, vjerovanja i religija između različitih etničkih grupa i zajednica, sve dotle dok se ne kose sa fundamentalnim ljudskim pravima
11. Planirati, organizovati, upravljati i rukovoditi programima i organizacijama posvećenim bilo kojem od gore navedenih ciljeva
 
Zadaci i principi socijalnog rada
 
Zadaci socijalnog rada mogu se podijeliti na sljedeći način ( detaljnije o zadacima socijalnog rada u nekom od narednih članaka) :
 
1. Istraživanje socijalnih pojava i problema
2. Planiranje širih i sveobuhvatnih mjera u cilju rješavanja određenih socijalnih pojava i problema
3. Stvaranje programa mjera za pojedine akcije
4. Razvijanje preventivnog rada kako bi se smanjila potreba za pružanjem neposredne pomoći
5. Pružanje pomoći grupama i pojedincima koji nisu u stanju da riješe svoje probleme
6. Koordinacija i saradnja raznih društvenih faktora u rješavanju socijalnih pojava i problema
 
Principi socijalnog rada podrazumijevaju osnovne zahtijeve, smjernice ili načela kojima se rukovodimo u organizaciji i izvođenju socijalnog rada.
 
Prof. Muhamed Dervišbegović, principe socijalnog rada dijeli u dvije grupe :
1. Socijalno – političke
2. Etičke principe
 
U socijalnom radu , poseban značaj imaju sljedeći principi ( detaljnije o principima socijalnog rada u nekom od narednih članaka):
 
(1) Princip naučnosti
(2) Princip sveobuhvatnosti
(3) Princip jedinstva akcije
(4) Princip realnosti
(5) Princip blagovremenosti
(6) Princip poštovanja ličnosti i dostojanstva klijenta
(7) Princip pomoći do samopomoći
(8) Princip čuvanja profesionalne tajne
(9) Princip jedinstva, individualnog , grupnog i rada u zajednici
(10 ) Princip individualnog pristupa u rješavanju stanja socijalne potrebe
 
Metode socijalnog rada
 
Prema Dervišbegović, M. (1999 ) , „ Metoda socijalnog rada „ , u najširem značenju riječi „ je način, sredstvo i oblik postupanja u socijalnom radu.“
 
Nadalje, prema kriteriju značaja u zahvatanju i rješavanju problema, ovaj autor ih klasificira na osnovne i pomoćne :
 
U osnovne ubraja :
(1) Metodu socijalnog rada u zajednici ( Socijalni rad u organizovanju zajednice )
(2) Metodu socijalne akcije
(3) Metodu rada s pojedincem
(4) Metodu socijalnog grupnog rada
(5) Metodu rada s obitelji
 
Pomoćne metode socijalnog rada su :
(1) Metoda saradnje i koordinacije
(2) Metoda stručnog razgovora ( intervjua )
(3) Metoda socijalnih istraživanja
(4) Metoda administracije socijalnog rada
 
 


Stranica

Poštovani posjetitelji, nadamo se da ćete biti zadovoljni sadržajima ove stranice.  Sve sadržaje koje objavljujemo možete koristiti za svrhe svog školovanja ili rada. Vaše prijedloge za teme koje bismo trebali obraditi možete slati putem kontakt obrasca u rubrici "Kontakti"

Kontakt

Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca. 

Obavijesti

Dragi posjetitelji, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu na našu web stranicu. Ukoliko ste zainteresovani za naše usluge, slobodno nam se obratite na broj telefona ili putem kontakt obrasca u rubrici " Kontakti".