Kanjoni

 

To što je u Crnoj Gori najdublji evropski kanjon nimalo nije slučajno. Čitava ovo područje visokih planina ispresijecano je kanjonima čija veličanstvenost oduzima dah.

Kanjon je rijrčna dolina čija dubina premašuje polovinu raspona. To su veoma duboki dijelovi riječnih dolina, formirani u planinskim oblastima. Nagib strana kanjona u cjelini dostiže 60°. Presjeca platoe ili planinske predele. Najkarakterističniji je za krečnjačke i  bazaltne terene. U našem regionu, najveći kanjon je kanjon rijeke Tare.



Kanjoni

KANJON RIJEKE TARE

 

Teško je reći nešto novo o „Suzi Evrope,“ kako je mnogi zovu, razlika je samo u tome kako je ko doživljava. Koliko je specifična i veličanstvena ova rijeka govori i to da je njenkanjon, koji je na pojedinim mjestima dubok 1300 metara, najdublji u Evropi, a drugi u svijetu, odmah iza kanjona rijeke Colorado.U kanjonu je poznato oko osamdeset pećina koje su još uvek nedovoljno istražene a u nekima je utvrđeno je postojanje tragova života u praistoriji.

Kanjon Tare je jedna od ovdašnjih oaza netaknute prirode i rezervat je za mnoge endemske i reliktne vrste biljaka i životinja. Sve ovo, bilo je dovoljan razlog da se UNESCO i njegov program „Čovijek i biosfera“ od 1977.godine okite i ovim smaragnim draguljem.Nekoliko godina kasnije, 1980.godine, Zajedno sa Nacionalnim parkom Durmitor, našla se na UNESCO -voj listi Svijetske baštine prirodnih dobara. Valja naglasiti da je Tara ispunila čak tri uslova: geološki, hidrološki i biološki fenomen .

 Ono po čemu je prva je to da je možete piti u njenom toku bez obzira da li se spuštate dužom ili kraćom dionicom. Koliko je bogata pitkom vodom dokazuje veliki broj izvora i pritoka koji se ulivaju u nju.Oni imaju specifične nazive u zavisnosti od načina na koji se ulivaju u Taru. Ako to čine pod manjim uglom tako da prave manje bukiće koje vodu čine bjelom imaju jedan zajednički naziv – Bijela Vrela, ali veći je broj onih pritoka koje zbog okomitosti i nepristupačnosti kanjona prave manje vodopade. Oni imaju specifičan lokalni naziv – Sige. Najpoznatije su svakako Bailovića i Jovičića sige.. Zbog divljine i nepristupačnosti kanjona, pogotovo u gornjem toku, ima prilika kada se mogu vidjeti neke od divljih životinja. Uvjek je lijep prizor kada na skoro okomitim liticama od kojih se vrti u glavi vidite divokozu ili na ono malo neba koje se vidi iz kanjona vidite orla koji kruži tražeći svoj plijen.Svakako jedna od najvećih atrakcija, pored čiste i pitke vode, bukova i slapova koje ona pravi, je i cuveni most na Đurđevića Tari. Istinsko čudo građevinarstva je izgrađeno u periodu od 1938 do 1940 godine, dužine je 350m, a visine 150m.



Kanjoni

KANJON RIJEKE PIVE

 

 

Rijeka Piva se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Crne Gore, u podnožju visoke planinske zone koja se naziva Pivska planina, u planinskom sistemu Durmitora. Dolina rijeke Pive poznata je kao Pivska župa.Kanjon Pive je jedan od nekoliko kanjona koji okružuju Durmitor.  Kanjon Pive je karakterističan po tome što je silom ljudske ruke izmenjeno dijelo prirode. Ipak, ovo u mnogome ne narušava suštinu i ljepotu rijeke i kanjona. Izgradnjom hidroelektrane 1975. god. i brane Martinje stvoreno je viještačko Pivsko jezero. Jezero je na nekim mjestima duboko i preko 200 m, a dugo je 45 km. Rijeka Piva je iznimno čista a voda je konstantno pitka a Pivsko jezero smatra se najvećim rezervoarom pitke vode na svetu. Brana Martinje visoka je 220 metara i spada među najveće brane te vrste u Evropi. Potapanjem dela kanjona stvoreno je Pivsko jezero čime je potopljena čitava jedna varošica, Plužine. Varoš Plužine je kompletno izmeštena i sagrađena na višoj koti, danas, na obali Pivskog jezera. Smatra se najmalđom varošicom na Balkanskom poluostrvu. Slično se dogodilo i sa Pivskim manastirom koji je bukvalno prenesen na višu kotu. Njegova izgradnja počela je 1573. godine i trajala sve do 1586. godine. Podigao ga je hercegovački mitropolit, kasniji Pećki patrijarh Savatije Sokolović.
Pivski manastir posjeduje izuzetno bogatu riznicu i vijekovima je predstavljao najvažniji duhovni i kulturni centar ovog područja. Unutrašnjost manastira oslikali su majstori iz Kotora još u 17. veku.



Kanjoni

KANJON RIJEKE MRTVICE

 

Kanjon Mrtvice je izuzetno živopisan i slikovit, pruža se u pravcu Kolašin – Podgorica. Smješten u oblasti bez većih naselja sa rijetkim autentičnim selima i katunima. Izvorište je ispod Trebijesa, a uliva se u Moraču u predelu kanjona Platije.

Pejsaž duž riječnog toka je veoma raznolik: od pitomih obala i livada, pitoresknih sela, šuma i vertikalnih litica i stijena do gostoljubivih domaćina. Usput se nađe i po koja stara vodenica, vodopad, brzak. Mrtvica ima nekoliko mostova od kojih temelji najstarijeg datiraju još iz doba Rimljana. Voda je cijelim tokom od izvora do ušća potpuno čista i ispravna za piće. Naizmjenično se smjenjuju modro i tamno zelena boja a po nekad, kad se zapjenuša u nekom brzaku djeluje potpuno nestvarno.

Mrtvica je veoma bogata ribom, naročito pastrmkom i lipljanom. Sledeći put kada budete prolazili kanjonom Morače, u „najjezivijem“ delu kanjona – Platije budite naročito oprezni i gledajte da uočite ušće i spoj dva velika kanjona. Veoma je impresivno!



Kanjoni

KANJON RIJEKE SUŠICE

 

Kanjon rijeke Sušice je jedan od najljepših i najimpresivnijih kanjona u Crnoj gori, ali i na cijelom Balkanskom poluostrvu. Istini za volju, svi znamo da je kanjon Tare kralj svih kanjona ali, ako se upustite u ovu avanturu shvatićete da ima preozbiljnu konkurenciju.Kanjon rijeke Sušice nalazi se na zapadnim obroncima planine Durmitor. Jedan je od četiri impresivna kanjona koji okružuju ovu planinu. Kanjon Sušice je dug 14 km. Sušica izvire na oko 1300 m /nm. a uliva se u Taru na 512m/nm. Kanjon se nalazi se u okviru nacionalnog parka Durmitor te je, stoga, zaštićen mnogim regulativama koje su doprinijele očuvanju njegove ljepote. Rijeka Sušica je, kao što joj i samo ime kaže, nestalna i jednim dijelom svog toka je ponornica. Do svog ušća u Taru nekoliko puta uvire i gubi se u podzemlju. Kažu da je Sušica nekada imala konstantan tok a da je počela da ponire u jednom momentu kada su naišle neke ogromne poplave koje su probile u ponore. Na dnu kanjona nalazi se jedinstvena pojava – nestvarno Sušičko jezero koje je takođe periodičnog karaktera. U doba vodostaja, kada se tope snijegovi sa okolnih planina jezero je napunjeno vodom a kasnije, ljeti presuši i pretvara se u neverovatno lijepu dolinu, livadu sa najfinijom engleskom travom. Neopisiv doživljaj je posmatranje „jezera“ iz „ptičje“ perspektive tj. sa litica kanjona. Blagi vetar naizmeničnog pravca talasa travu kojom je prekriveno dno tako da mijenja boju na vrlo „sofisticiran“ način. Kada dune u jednu stranu boja trave je jarko zelena a kada obrne na drugu boja prelazi u smaragdnozelenu. Ova čarolija dešava se u talasima tako da niste sigurni da li je dole uzburkana voda ili trava. Vrlo impresivan prizor. Ušće Sušice u Taru je jedno od najslikovitijih i najljepših mijesta na ovom prostoru. Spoj dva velika kanjona izgleda nestvarno i veličanstveno. Sa obe strane kanjona nalaze se visoravni, ravne ploče sa kojih pogled pada pravo u provaliju. Najjezivije mesto je špic iznad samog ušća na sudaru dva kanjona. Sa visine od oko 600 metara , sa ivice ambisa, ukoliko imate dovoljno hrabrosti, možete posmatrati ovaj jedinstven prizor. Na visoravnima sa dve strane kanjona nalaze se dva autentična seoceta: Nedajno i Crna Gora (baš tako se zove) koja „vise“ takoreći na ivici ambisa. Zanimljivo je da ova dva sela, jedno prekoputa drugog nemaju gotovo nikakvu komunikaciju. Iako se „dodiruju“ pogledom, jedno od drugog su drumom udaljeni čak 16 km. Kada ne biste znali za kanjon i uputili se iz Crne Gore ka Nedajnu, očekivali biste da ovaj neznatan prostor prepešačite za desetak minuta. Ne možete da se ne zapitate kakva sila i kakvo prokletstvo je razdvojilo ova dva sela pa je napravilo ovoliki procijep u pukotinu na zemljinoj kori… Ljudi iz Nedajna i Crne Gore se praktično i ne poznaju, previše su „udaljeni“ jedni od drugih. Kanjon Sušice povezan je sa Dolinom Škrke (Škrčkih jezera) najimpresivnijim cirkom – Škrkom. Na dnu cirka, dubine preko osamstotina metara nalaze se dva škrčka jezera, Malo i Veliko. Kanjon Sušice je stanište divljih svinja, srna i divokoza koje su naročito prilagodljive ovom terenu. Ljeti se penju ka planinskim vrhovima Durmitora a zimi se spuštaju u kanjon gdje je župska klima. Kanjon je i stanište brojnih biljnih, čak i reliktnih vrsta. Naročito je zanimljiv Cri bor čiji pojedini primerci broje i više od 400 godina starosti obrazujući tako pravu prašumu. Zanimljivi su i primjerci koji su svojim žilama bukvalno pričvršćeni za goli kamen i nadvijeni nad kanjon. Prizori su neverovatni i zastrašujući.



Kanjoni

KANJON RIJEKE KOMARNICE - NEVIDIO

 

Nevidio vide samo najhrabriji
Ako je "divlja ljepota" sinonim Turističke organizacije za Cmu Goru i njen slogan, onda je rijeka Komarnica i kanjon Nevidio biser crnogorske prirode. Komarnica je dio vodotoka Pive. Rijeka izvire pod Durmitorom i do ušća u Pivsko jezero teče kanjonom dubokim 600 metara i dugim oko 40 kilometara. U svom toku prima rijeku Pridvoricu i Bijelu. Nevidio je sve do 1965. zaista bio "nevidio". Prvi su, u njegove tajne zavirili alpinisti Planinarskog društva "Javorak" iz Nikšića. Zapanjujući je podatak da više ljudi godišnje ode na Mont Everest, nego što vidi fascinatne prizore kanjona, za koga nijesu čuli čak i mnogi iz Cme Gore. Kanjon je duzine 3,5 km i nalazi se na 50 km od Zabljaka prema Savniku. Na oko sto metara ispred ulaza u kanjon nalazi se veliki vodopad Grabovine.Doživljaj je fenomenalan, ali svi koje se odluče na taj potez moraju da zadovoljavaju određene fizičke i psihičke predispozicije. Temperatura vode je konstantno oko šest stepeni, pa su zbog toga potrebna neoprenska odijela, kvalitetne neoprenske čizmice i rukavice. Naravno, bez planinarske opreme, konopaca, pojaseva i kaciga ne kreće se u avanturu. Stepen rizika veći od najvećeg. Iskušenja su ogromna i raznovrsna: očekuje vas veliki broj zamki, odrona, stijene su vlažne i na nekim mjestima oštre kao sječivo, često se mora roniti, skakati sa strmih litica. Iz kamena rastu biljke prolagođene surovim uslovima.U avgustu i septembru vodostaj je najniži, i tada je najbolje krenuti u avanturu. Kad se uđe u lavirint, kojim huči carica među rijekama, dočeka vas tama. Sunčevu svjetlost naredna tri sata vidite samo kao usku traku kad pogled usmjerite prema nebu. Jedna dionica se zove Kapija kamikaza. Duga je 80 metara, a ponegdje široka samo 25 centimetara. Kanjon je tu dubok oko 500 metara. Na ulazu je između litica zaglavljena kamena gromada. Na više od deset mjesta samo se skokom sa stijene u rijeku može nastaviti avantura. Kamene nadstrešnice lebde nad čitavim kanjonom. Klopke, odozgo i odozdo. A, kad se prođe prvih 50 metara, povratak je nemoguć.
Fantastičan pogled na kanjon Komarnice kao i činjenica da vas očekuje bogat roštilj, olakšaće zadnje napore u ovoj avanturi. Rijeka Škurda u Kotoru koje je ponornica ima gotovo identičan početak kanjona, ali to je jedina sličnost. Nevidio je nestvaran, neopisiv, kao da sam se vratio u doba jure.. Uz ogromne napore, čovjek je uspio da vidi Nevidio. Komamica ne da ljudima da se šetkaju i uživaju tamo gdje je ona s grdnom mukom, hiljadama godina, probijala sebi put. Ipak, čari ove divljine dostupne su samo rijetkima, a i oni više svoje snage, znanje i vještine koriste da sačuvaju svoj život stojeći na jednoj nozi na klizavoj litici, nego što uživaju u ljepotama predjela. Iako je viđen, Nevidio neće morati da mijenja ime.



Kanjoni

 

KANJON RIJEKE MORAČE - PLATIJE

 

Ima u Crnoj Gori i dubljih i dužih kanjona, ali malo koji poput Platija – kako je naziv za kanjon Morače – u tolikoj mjeri ulivaju strahopoštovanje svima koji drumom ili vodom prođu kroz njih. Na pojedinim mjestima Morača kao da je dijamantom brusila stijene, koje su tako uglačane da se jedino lišajevi i mahovina primaju za podlogu. Sunce, koje u različito doba dana, pod drugačijim uglom, obasjava kamene strane, stvara neponovljivu igru boja i sjenki, ovjekovječenu na platnima mnogih slikara, ne samo crnogorskih.
Morača je jedna od najvećih rijeka u središnjem dijelu Crne Gore. Njen kanjon i voda stanište su endemskih vrsta. U Morači, pored potočare, živi autohtona glavatica, jedna od najvećih salmonidnih vrsta u Evropi (Salmo marmoratus) i endemični strun – pastrmka neobično velikih zuba, kojima duguje i latinsko ime Salmo dentex. Rijeka je u donjem toku poznata po dubokim virovima, naročito kod Vezirovog mosta u Podgorici. Iako prolazi kroz najveći crnogorski grad, zadržava svoju divlju i nesputanu ćud. Na putu do Skadarskog jezera sakuplja brojne pritoke i puni najveće jezero na Balkanskom poluostrvu.



Tvrtka

Održavanjem kvalitetnih odnosa s klijentima i dobrom internom organizacijom, nastojimo udovoljiti zahtjevima sve naprednijeg tržišta.

Obavijest

Dragi posjetitelji, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu na našu web stranicu. Ukoliko ste zainteresirani za naše usluge, slobodno nam se obratite.

Kontakt

Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca.