OPG Muić

OPG Mui

Bavimo se uzgojem i prodajom janjadi,šilježica i mladih ovnova Romanovske pasmine. Prodajemo janjce za rasplod i obradu.
Vršimo isporuku istih gotovo cijele godine.
Također vršimo uslugu obrade,pečenja i dostave.

 

 

Visoko plodnim pasminama drži se pasmine koje su u proizvodnom životu prosječno u jednom janjenju dale više od dva janjeta.

Takve su romanovska, finska i kembridž pasmina. U visoko plodne pasmine možemo svrstati i istočnofrizijsku ovcu čija plodnost također prelazi 200 %.

Budući da moraju u jednoj laktaciji othraniti dva janjca i više janjadi, mliječnost im mora također biti dobra pa za njih kažemo da su i pasmine dobre mliječnosti.

Od visoko plodnih pasmina u nas se uzgaja samo romanovska ovca.

 

Romanovska ovca

PODRIJETLO I NASTANAK PASMINE

Romanovska ovca nastala je u Rusiji tijekom 18. stoljeća. Ime je dobila po malom gradiću Romanov, smještenom u dolini rijeke Volge, Imajući u vidu sve veći interes sadašnjih („starih“), a nadamo se i budućih (za sada samo zainteresiranih) „novih“ uzgajivača romanovske ovce, namjera nam je ovim člankom navesti najvažnije odlike vanjštine, reprodukcijske i proizvodne odlike, kao i odlike prilagodljivosti i otpornosti na bolesti romanovske ovce.

Na taj način uzgajivači će se pobliže upoznati s ovom pasminom, osobito oni koji nemaju osobnih iskustava, a uzgajivači romanovske pasmine moći će svoje rezultate usporediti s rezultatima iz drugih uzgoja, ponajprije s onima iz njezinog izvornog uzgojnog područja – Rusije sjeveroistočno od Moskve. Ruski znanstvenici nemaju zajedničko mišljenje oko podrijetla pasmine. Jedni tvrde da je nastala križanjem ovnova uvezenih sa Sicilije 1720. godine, ili iz Nizozemske 1754. godine s ovcama lokalnih pasmina. Drugi smatraju da je romanovska ovca nastala dugogodišnjom selekcijom kratkorepih nordijskih ovaca bez znatnijeg udjela krvi inozemnih pasmina. Genetske analize upućuju na veliku genetičku sličnost romanovske ovce s muflonom (divljom ovcom).

Postoje indicije da su finska i romanovska ovca sličnog podrijetla, što djelomično potvrđuju i genetske analize. Pod navedenim imenom u literaturi se prvi put spominje 1802. godine. Romanovska ovca pripada skupini ovaca kombiniranih proizvodnih svojstava i jedna je od najplodnijih pasmina u svijetu. Najzastupljenija je u Rusiji, s tim da se uzgaja i u drugim europskim i neeuropskim zemljama. Od 1963. uzgaja se u Francuskoj i u ostalim europskim zemljama te u Južnoj Americi (Kuba, Venezuela), zatim u Izraelu, Alžiru i Egiptu. Uzgaja se i u Australiji i na Novom Zelandu. Usprkos njezinoj vrijednosti,
broj romanovskih ovaca u Rusiji značajno je smanjen s 859.000 u 1960. godini na 456.500 u 1985. godini. Ima je i u nas, za sada u manjem broju, ali je dosta tražena radi uzgoja u čistoj krvi ili za povećanje plodnosti križanjem s različitim pasminama. Prema podatcima Hrvatskog stočarskog centra, u 2007. godini evidentirana su ukupno 2.253 romanovska grla, od toga 1.562 rasplodne ovce, 648 šilježica i 43 ovna.

VANJŠTINA

Postoje dva tipa romanovske ovce: to su crni (koji je poznatiji i rasprostranjeniji) te bijeli tip. U ovom članku detaljnije ćemo opisati crni tip uz napomenu da su proizvodne odlike navedenih tipova dosta slične, ali su različite vanjštine, osobito boje glave, trbuha i nogu. Bijeli tip (za razliku od crnog) potpuno je bijele boje (slika 2): glava, uške, noge, trbuh i cijelo runo. Uz to, runo bijelog tipa nema crnih grubljih vlakana pa je finije vune.

Janjad crnog tipa romanovske ovce (slika 1) u prvim tjednima nakon janjenja crne je do crno-sive boje s krznom koje je bojom i kovrčama slično karakulu, ali je lošije kvalitete. S vremenom se udio bijelih vlakana povećava te odrasla grla imaju bijelo runo s manje-više zastupljenim crnim i/ili sivim vlaknima, osobito u predjelu oko vrata i grebena. Glava ovaca je mala i šiljata, u tjemenom dijelu zaobljena i bez rogova, potpuno crna ili se uzduž čela pa sve do nosa u pojedinih grla pruža
karakteristična bijela pruga. U ovnova je glava nešto kraća i šira. Oči su velike, mobilne i pravilne; uške uspravne i pokretne. Ovnovi (slika 3) mogu biti s i bez rogova, a čeona linija im je konveksnija nego u ovaca.

Ovnovi imaju duži i uži vrat pokriven crnom dlakom (izgleda kao griva). Tijelo romanovske ovce srednje je razvijeno, čvrsto,
zaobljenih rebara i skladno građeno. Leđa su srednje duga, ravna, prekrivena kratkom dlakom. Noge su visoke, čvrste, prekrivene, kao i trbuh, kratkom, crnom dlakom. Rep je kratak, karakterističnog zašiljenog završetka.

Prosječna tjelesna masa janjadi u dobi od četiri mjeseca je 19,2 kg, a šilježica u dobi od osam, deset i dvanaest mjeseci 28,8 kg, 33,3 kg i 36,1 kg. Prosječna tjelesna masa odraslih ovaca znatno je veća i iznosi od 50 do 55 kg, a ovnova od 80 do 100 kg. Postoje mišljenja da je romanovska ovca plašljivija od većine drugih pasmina ovaca u svijetu.

REPRODUKCIJSKE ODLIKE

Romanovska ovca izrazito je ranozrela jer se prvi put tjera već u dobi između 6 i 7 mjeseci. U 6,8 % janjadi prvi estrus pojavljuje se s 4 do 5 mjeseci, u 18,2 % s navršenih 5 do 6 mjeseci, a u 36,4 % u dobi od 6 do 7 mjeseci. U uzgojima romanovske ovce u Mađarskoj prvi estrus u mlade ženske janjadi javlja se u dobi od 130 dana, a u Francuskoj između 12 i 16 tjedana, iako u toj dobi jajnici nisu u potpunosti tjelesno razvijeni. Međutim, mladu žensku janjad i šilježice ne smije se pripustiti već pri prvom mrkanju (estrusu) jer za to u tom trenutku nisu fizički pripravne, odnosno nedovoljne su tjelesne razvijenosti.

Dobro hranjena romanovska ženska janjad sa 6 do 8 mjeseci postiže tjelesnu masu od 35 do 40 kg i najčešće se pripušta prije navršene prve godine života. I muška romanovska janjad brzo spolno dozrijeva te su normalno razvijeni
i pokretljivi spermatozoidi utvrđeni u janjadi već u dobi između 3 i 5,5 mjeseci. Rast testisa u pozitivnoj je korelaciji s općim tjelesnim razvitkom. U većini europskih i sjevernoameričkih stada romanovske ovce prvi put se janje s dvanaest mjeseci. Tako se npr. u Kanadi romanovske ovce prvi put janje pri prosječnoj dobi od 372 dana i pri prosječnoj tjelesnoj masi od 46
kg. Dob šilježica pri prvom pripustu u izravnoj je svezi s veličinom legla, porodnom masom janjadi te prirastom i tjelesnom masom janjadi pri odbiću. Šilježice pripuštene s osam mjeseci janje u prosjeku 1,57 janjadi, koja je neposredno nakon janjenja teška 1,8 kg, a pri odbiću 18,6 kg. Međutim, romanovske šilježice, prvi put pripuštene nešto kasnije, s navršenih 12 mjeseci, prosječno janje 2,12 janjadi porodne mase od 2,3 kg, a janjad je pri odbiću teška 20,5 kg.

Osim ranozrelosti, važna odlika romanovskih ovaca je duga sezona spolne aktivnosti koja u Rusiji traje od kolovoza do ožujka, a u Francuskoj od rujna do veljače. Na području Urala (u hladnijim područjima) ovce se tjeraju tijekom cijele godine, odnosno 46 % ih se tjera krajem ljeta, 28 % tijekom jeseni, 16 % u proljeće i 10 % zimi, s tim da ovce pripuštene u svibnju
daju 0,6 % janjadi manje od onih pripuštenih tijekom kolovoza. Koncepcija je vrlo visoka i kreće se u granicama između 90 i 96 %, ovisno o sezoni. Najviše ovaca koncipira (nerijetko i 100 %) pri jesensko-zimskom pripustu (od rujna do veljače), dok je najmanja koncepcija pri ljetnom pripustu, od lipnja do srpnja (42 %). Sam estrus prosječno traje oko 40 sati. Pasminska odlika je nešto kraće trajanje gravidnosti, prosječno od 144 do 146 dana, odnosno u granicama od 139 do 149 dana. Trajanje gravidnosti ovisi o broju fetusa pa jedan fetus ovce najdulje „nose“ (147,5 dana), dok je najkraća gravidnost ovaca s četiri fetusa (143 dana).

Visoka plodnost najvažnija je odlika ove pasmine pa 100 romanovskih ovaca u Rusiji janji od 184 do 320 janjadi, ovisno o stadu, osobito o kondiciji ovaca. Prema izvornim ruskim podatcima, samo 17 % ovaca janji jedno janje, 51 % dvoje, a 32 % više od dvoje janjadi. Pojedine ovce janje i do devetero janjadi. Rekordna proizvodnja utvrđena je u Rusiji; jedna ovca u
12 janjenja ojanjila je 64 janjadi. Prosječna plodnost romanovske ovce u Francuskoj (utvrđena na 1.500 ovaca iz 6 stada) iznosila je 2,87 janjadi. Utvrđena je međuovisnost između tjelesne mase ovaca i veličine legla pa teže ovce daju više janjadi od lakših vršnjakinja (ovce 56 kg daju 3,2 janjadi : ovce 49 kg = 2,4 janjadi).

Prosječna smrtnost janjadi izravno ovisi o veličini legla i uvjetima na farmi, odnosno o uzgajivaču i najčešće je u granicama između 8 i 20 %. Prema češkim iskustvima, prosječna smrtnost janjadi od janjenja do navršena četiri mjeseca života je 20,9 %, s tim da je najveća smrtnost neposredno nakon janjenja, osobito u većim leglima. U dobrim hranidbenim uvjetima ovce se mrču 30 do 40 dana nakon janjenja, ponekad i prije (24 dana). Ovce se u prosjeku janje deset godina, s tim da su najplodnije u trećoj i četvrtoj godini. Bijeli tip romanovske ovce s četvero janjadi u leglu (OPG Baričević).
Ovan romanovske pasmine.

PROIZVODNE ODLIKE
Klaonički pokazatelji i proizvodnja mesa.
Tjelesna masa janjadi neposredno nakon janjenja i pri odiću najviše ovisi o veličini legla, kondiciji i tjelesnoj razvijenosti ovaca pri janjenju i spolu janjadi jer je muška janjad prosječno teža za 5 % od ženske romanovske janjadi. Janjad je nakon janjenja teška od 2,2 do 4,2 kg, a u dobi od 100 dana četvorci su teški oko 19 kg, a samci 28,4 kg. U prošlosti je romanovska janjad dosta korištena za proizvodnju krzna, dok je danas meso prvi proizvod romanovske ovce. Randman je
dosta varijabilan i ponajviše ovisi o dobi janjadi i ovaca pri klanju i hranidbi. Randman muške janjadi zaklane u dobi od šest mjeseci i pri tjelesnoj masi od 30 kg iznosi 46,6 %, a u ženske janjadi zaklane s 28 kg randman je 46,1 %. Međutim, randman odraslih ovaca prosječne tjelesne mase 57 kg znatno je veći (53,7 %). Prednji dio trupa relativno je teži jer vrat, plećke i prsa čine 38 – 40 % trupa, noge 33 %, a slabinski dio 27 – 29 %. Međutim, trupovi ženske i kastrirane janjadi znatno su proporcionalniji.

U trupovima muške janjadi nalazi se 3 – 4 % loja (najviše oko bubrega), 5 % u trupovima kastrirane janjadi, dok je najviše loja u trupovima ženske janjadi (7 %). Trup muške janjadi prekriven je slojem potkožnog loja koji je na leđnom dijelu debljine 3-4 mm, a u kastrirane muške janjadi 5,7 mm. Janjeći trupovi sadrže od 79 do 86 % nemasnog mesa (muška janjad), a ovčji 83 %. Janjad treba prosječno oko 4 kg mlijeka za kg prirasta; muška janjad neznatno manje (3,84 kg). Romanovske ovce uglavnom su dobre majke i 90 % njih odmah nakon janjenja (do pet minuta nakon partusa) prilazi janjadi i liže ih. Neke su ovce nakon janjenja (19 %) agresivnije u cilju zaštite potomstva, što se najčešće prepoznaje udaranjem prednjim nogama o pod, no u 60 % njih janjenje ne izaziva nikakve promjene ponašanja.

Proizvodnja i kemijski sastav mlijeka.
Najviše mlijeka proizvode romanovske ovce stare 6-7 godina između 15-og i 20-og dana laktacije. U prvih dvade set dana ovce prosječno dnevno proizvedu od 2,3 do 2,58 kg mlijeka, odnosno u prvih 100 dana laktacije između 1,11 i 1,57 kg mlijeka. Iz navedenih podataka mliječnosti može se zaključiti da su romanovske ovce u mogućnosti mlijekom othraniti više od jednog janjeta. Najmanje mlijeka u prvih dvadeset dana laktacije daju prvi puta ojanjene ovce (0,82 kg/dan), a znatno
više one u drugoj (1,87 kg) i trećoj laktaciji (1,93 kg). U SAD romanovske ovce u prva četiri mjeseca laktacije prosječno dnevno proizvedu 299 mL mlijeka. Mlijeko prosječno sadrži 15,9 % suhe tvari, 4,74 % masti, 5,5 % bjelančevina, 4,23 % kazeina, 0,89 % pepela, 0,29 % kalcija i 0,19 % fosfora. Iz ovih podataka uočljiv je nešto niži sadržaj suhe tvari te izrazito niski sadržaj mliječne masti.

Međutim, određeni ruski autori ističu da mlijeko romanovskih ovaca sadrži oko 18 % suhe tvari te od 6,1 do 7,4 % mliječne masti. Utvrđena je čvrsta pozitivna korelacija između ukupne proizvodnje mlijeka u laktaciji i veličine legla. To znači da ovce s više janjadi u laktaciji proizvedu više mlijeka. Ovce s jednim sisajućim janjetom u prvih mjesec dana laktacije daju 37,8 L mlijeka, a one s tri sisajuća janjeta 69,3 kg ili oko 55 % više. Romanovske ovce imaju dobru perzistenciju laktacije osobito u razdoblju sisanja pa u prvom mjesecu laktacije prosječno proizvode 2,13 kg mlijeka dnevno, u drugom 1,73 kg i u trećem mjesecu 1,13 kg mlijeka dnevno. Uz to, broj sisajuće janjadi izravno se odražava na perzistenciju laktacije te ovce s
troje sisajuće janjadi daju 1,03 kg mlijeka/dan, a one s dvoje janjadi 0,69 kg/dan. Nerijetko romanovske ovce imaju četiri sise jer je ta osobina visokonasljedna, s tim da proizvodnja mlijeka ne ovisi o broju sisa.

Proizvodnja i kvaliteta vune.
Od romanovske janjadi prvi put strižene sa 7 do 9 mjeseci dobije se 1,1 kg sirove vune, od one strižene s 10 do 12 mjeseci 1,9 kg, a od one strižene s 13 do 15 mjeseci dobije se 2,2 kg neprane vune. Odrasle, jednom godišnje strižene ovce daju od 2,2 do 2,5 kg sirove vune. Randman vune je između 60 i 70 %. Runo romanovskih ovaca sastoji se od finijih bijelih i grubljih crnih vlakana, a na jednom mm2 kože raste oko 30 vlakana. Kombinacijom dvaju navedenih tipova vlakana runo je naizgled sivo. Neposredno nakon janjenja puh je dug 1,54 cm, a vunska vlakna 0,08 cm. S devet mjeseci grublja vlakna duga su 5,31 cm, a puh 2,8 cm; prosječni promjer vlakna je od 20 do 24 μm, s tim da najfinija vuna raste na plećkama. U Rusiji se kožice romanovske janjadi koriste za proizvodnju krzna, a kvaliteta kožica najviše ovisi o starosti
janjadi pri klanju. S dobi koža postaje deblja, čvršća i otpornija na kidanje te manje elastična.

Prilagodljivost i zdravlje.
Romanovska ovca, kao i svaka druga pasmina, najviše voli okružje slično onomu u kojemu je nastala, odnosno suhu i mjereno hladnu klimu; ne voli visoke temperature zraka, sparine i omorine. Njezinim premještanjem iz hladnijih klimatskih
uvjeta sjeverozapadne Rusije u toplije područje Kazakstana smanjuje se plodnost ovaca za 15-20 % uz istovremeno povećanje smrtnosti janjadi, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Zaključno, romanovska ovca voli hladnije uvjete, slične onima u kojima je formirana kao zasebna pasmina. Toplo vrijeme odražava se na kvalitetu runa i odlike vlakana. Visoka temperatura okoliša djeluje na rad respiratornih organa, ubrzava disanje i povećava se rektalna temperatura. Stoga u
lošijim okolišnim uvjetima romanovske ovce prosječnone janje više od 1,8 janjadi. U usporedbi s većinom drugih pasmina, romanovska ovca manje je otporna na jaku invaziju strongiloza. Međutim, romanovska ovca je, prema određenim istraživanjima, otpornija na metiljavost (Fasciola hepatica).



Ovca romanovske pasmine s janjcima
Ovca romanovske pasmine s janjcima


Ovan romanovske pasmine
Ovan romanovske pasmine


Kontakt

Za sve informacije i upite vezano uz ovce, ovnove i janjce obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona

 

   091/539-5287 

 

ili kontakt obrasca.

Obavijest

Dragi posjetitelji, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu na našu web stranicu. Ukoliko ste zainteresirani za naše usluge, slobodno nam se obratite.

Tvrtka

Održavanjem kvalitetnih odnosa s klijentima i dobrom internom organizacijom, nastojimo udovoljiti zahtjevima sve naprednijeg tržišta.

Šišanje ovaca

Vršim uslugu šišanja ovaca na području Karlovačke županije.

Usluga obuhvaća šišanje i obrezivanje papaka.

Cijena usluge po grlu iznosi 25 kn.

Sve informacije na broj

098/459-316 Dražen

Broj je isključivo za šišanje ovaca