OPG Muić

OPG Mui

Bavimo se uzgojem i prodajom janjadi,šilježica i mladih ovnova Romanovske pasmine. Prodajemo janjce za rasplod i obradu.
Vršimo isporuku istih gotovo cijele godine.
Također prema dogovoru vršimo uslugu obrade i dostave.

 

 

Visoko plodnim pasminama drži se pasmine koje su u proizvodnom životu prosječno u jednom janjenju dale više od dva janjeta.

Takve su romanovska, finska i kembridž pasmina. U visoko plodne pasmine možemo svrstati i istočnofrizijsku ovcu čija plodnost također prelazi 200 %.

Budući da moraju u jednoj laktaciji othraniti dva janjca i više janjadi, mliječnost im mora također biti dobra pa za njih kažemo da su i pasmine dobre mliječnosti.

Od visoko plodnih pasmina u nas se uzgaja samo romanovska ovca.

 

Romanovska ovca

PODRIJETLO I NASTANAK PASMINE

Romanovska ovca nastala je u Rusiji tijekom 18. stoljeća. Ime je dobila po malom gradiću Romanov, smještenom u dolini rijeke Volge, Imajući u vidu sve veći interes sadašnjih („starih“), a nadamo se i budućih (za sada samo zainteresiranih) „novih“ uzgajivača romanovske ovce, namjera nam je ovim člankom navesti najvažnije odlike vanjštine, reprodukcijske i proizvodne odlike, kao i odlike prilagodljivosti i otpornosti na bolesti romanovske ovce.

Na taj način uzgajivači će se pobliže upoznati s ovom pasminom, osobito oni koji nemaju osobnih iskustava, a uzgajivači romanovske pasmine moći će svoje rezultate usporediti s rezultatima iz drugih uzgoja, ponajprije s onima iz njezinog izvornog uzgojnog područja – Rusije sjeveroistočno od Moskve. Ruski znanstvenici nemaju zajedničko mišljenje oko podrijetla pasmine. Jedni tvrde da je nastala križanjem ovnova uvezenih sa Sicilije 1720. godine, ili iz Nizozemske 1754. godine s ovcama lokalnih pasmina. Drugi smatraju da je romanovska ovca nastala dugogodišnjom selekcijom kratkorepih nordijskih ovaca bez znatnijeg udjela krvi inozemnih pasmina. Genetske analize upućuju na veliku genetičku sličnost romanovske ovce s muflonom (divljom ovcom).

Postoje indicije da su finska i romanovska ovca sličnog podrijetla, što djelomično potvrđuju i genetske analize. Pod navedenim imenom u literaturi se prvi put spominje 1802. godine. Romanovska ovca pripada skupini ovaca kombiniranih proizvodnih svojstava i jedna je od najplodnijih pasmina u svijetu. Najzastupljenija je u Rusiji, s tim da se uzgaja i u drugim europskim i neeuropskim zemljama. Od 1963. uzgaja se u Francuskoj i u ostalim europskim zemljama te u Južnoj Americi (Kuba, Venezuela), zatim u Izraelu, Alžiru i Egiptu. Uzgaja se i u Australiji i na Novom Zelandu. Usprkos njezinoj vrijednosti,
broj romanovskih ovaca u Rusiji značajno je smanjen s 859.000 u 1960. godini na 456.500 u 1985. godini. Ima je i u nas, za sada u manjem broju, ali je dosta tražena radi uzgoja u čistoj krvi ili za povećanje plodnosti križanjem s različitim pasminama. Prema podatcima Hrvatskog stočarskog centra, u 2007. godini evidentirana su ukupno 2.253 romanovska grla, od toga 1.562 rasplodne ovce, 648 šilježica i 43 ovna.

VANJŠTINA

Postoje dva tipa romanovske ovce: to su crni (koji je poznatiji i rasprostranjeniji) te bijeli tip. U ovom članku detaljnije ćemo opisati crni tip uz napomenu da su proizvodne odlike navedenih tipova dosta slične, ali su različite vanjštine, osobito boje glave, trbuha i nogu. Bijeli tip (za razliku od crnog) potpuno je bijele boje (slika 2): glava, uške, noge, trbuh i cijelo runo. Uz to, runo bijelog tipa nema crnih grubljih vlakana pa je finije vune.

Janjad crnog tipa romanovske ovce (slika 1) u prvim tjednima nakon janjenja crne je do crno-sive boje s krznom koje je bojom i kovrčama slično karakulu, ali je lošije kvalitete. S vremenom se udio bijelih vlakana povećava te odrasla grla imaju bijelo runo s manje-više zastupljenim crnim i/ili sivim vlaknima, osobito u predjelu oko vrata i grebena. Glava ovaca je mala i šiljata, u tjemenom dijelu zaobljena i bez rogova, potpuno crna ili se uzduž čela pa sve do nosa u pojedinih grla pruža
karakteristična bijela pruga. U ovnova je glava nešto kraća i šira. Oči su velike, mobilne i pravilne; uške uspravne i pokretne. Ovnovi (slika 3) mogu biti s i bez rogova, a čeona linija im je konveksnija nego u ovaca.

Ovnovi imaju duži i uži vrat pokriven crnom dlakom (izgleda kao griva). Tijelo romanovske ovce srednje je razvijeno, čvrsto,
zaobljenih rebara i skladno građeno. Leđa su srednje duga, ravna, prekrivena kratkom dlakom. Noge su visoke, čvrste, prekrivene, kao i trbuh, kratkom, crnom dlakom. Rep je kratak, karakterističnog zašiljenog završetka.

Prosječna tjelesna masa janjadi u dobi od četiri mjeseca je 19,2 kg, a šilježica u dobi od osam, deset i dvanaest mjeseci 28,8 kg, 33,3 kg i 36,1 kg. Prosječna tjelesna masa odraslih ovaca znatno je veća i iznosi od 50 do 55 kg, a ovnova od 80 do 100 kg. Postoje mišljenja da je romanovska ovca plašljivija od većine drugih pasmina ovaca u svijetu.

REPRODUKCIJSKE ODLIKE

Romanovska ovca izrazito je ranozrela jer se prvi put tjera već u dobi između 6 i 7 mjeseci. U 6,8 % janjadi prvi estrus pojavljuje se s 4 do 5 mjeseci, u 18,2 % s navršenih 5 do 6 mjeseci, a u 36,4 % u dobi od 6 do 7 mjeseci. U uzgojima romanovske ovce u Mađarskoj prvi estrus u mlade ženske janjadi javlja se u dobi od 130 dana, a u Francuskoj između 12 i 16 tjedana, iako u toj dobi jajnici nisu u potpunosti tjelesno razvijeni. Međutim, mladu žensku janjad i šilježice ne smije se pripustiti već pri prvom mrkanju (estrusu) jer za to u tom trenutku nisu fizički pripravne, odnosno nedovoljne su tjelesne razvijenosti.

Dobro hranjena romanovska ženska janjad sa 6 do 8 mjeseci postiže tjelesnu masu od 35 do 40 kg i najčešće se pripušta prije navršene prve godine života. I muška romanovska janjad brzo spolno dozrijeva te su normalno razvijeni
i pokretljivi spermatozoidi utvrđeni u janjadi već u dobi između 3 i 5,5 mjeseci. Rast testisa u pozitivnoj je korelaciji s općim tjelesnim razvitkom. U većini europskih i sjevernoameričkih stada romanovske ovce prvi put se janje s dvanaest mjeseci. Tako se npr. u Kanadi romanovske ovce prvi put janje pri prosječnoj dobi od 372 dana i pri prosječnoj tjelesnoj masi od 46
kg. Dob šilježica pri prvom pripustu u izravnoj je svezi s veličinom legla, porodnom masom janjadi te prirastom i tjelesnom masom janjadi pri odbiću. Šilježice pripuštene s osam mjeseci janje u prosjeku 1,57 janjadi, koja je neposredno nakon janjenja teška 1,8 kg, a pri odbiću 18,6 kg. Međutim, romanovske šilježice, prvi put pripuštene nešto kasnije, s navršenih 12 mjeseci, prosječno janje 2,12 janjadi porodne mase od 2,3 kg, a janjad je pri odbiću teška 20,5 kg.

Osim ranozrelosti, važna odlika romanovskih ovaca je duga sezona spolne aktivnosti koja u Rusiji traje od kolovoza do ožujka, a u Francuskoj od rujna do veljače. Na području Urala (u hladnijim područjima) ovce se tjeraju tijekom cijele godine, odnosno 46 % ih se tjera krajem ljeta, 28 % tijekom jeseni, 16 % u proljeće i 10 % zimi, s tim da ovce pripuštene u svibnju
daju 0,6 % janjadi manje od onih pripuštenih tijekom kolovoza. Koncepcija je vrlo visoka i kreće se u granicama između 90 i 96 %, ovisno o sezoni. Najviše ovaca koncipira (nerijetko i 100 %) pri jesensko-zimskom pripustu (od rujna do veljače), dok je najmanja koncepcija pri ljetnom pripustu, od lipnja do srpnja (42 %). Sam estrus prosječno traje oko 40 sati. Pasminska odlika je nešto kraće trajanje gravidnosti, prosječno od 144 do 146 dana, odnosno u granicama od 139 do 149 dana. Trajanje gravidnosti ovisi o broju fetusa pa jedan fetus ovce najdulje „nose“ (147,5 dana), dok je najkraća gravidnost ovaca s četiri fetusa (143 dana).

Visoka plodnost najvažnija je odlika ove pasmine pa 100 romanovskih ovaca u Rusiji janji od 184 do 320 janjadi, ovisno o stadu, osobito o kondiciji ovaca. Prema izvornim ruskim podatcima, samo 17 % ovaca janji jedno janje, 51 % dvoje, a 32 % više od dvoje janjadi. Pojedine ovce janje i do devetero janjadi. Rekordna proizvodnja utvrđena je u Rusiji; jedna ovca u
12 janjenja ojanjila je 64 janjadi. Prosječna plodnost romanovske ovce u Francuskoj (utvrđena na 1.500 ovaca iz 6 stada) iznosila je 2,87 janjadi. Utvrđena je međuovisnost između tjelesne mase ovaca i veličine legla pa teže ovce daju više janjadi od lakših vršnjakinja (ovce 56 kg daju 3,2 janjadi : ovce 49 kg = 2,4 janjadi).

Prosječna smrtnost janjadi izravno ovisi o veličini legla i uvjetima na farmi, odnosno o uzgajivaču i najčešće je u granicama između 8 i 20 %. Prema češkim iskustvima, prosječna smrtnost janjadi od janjenja do navršena četiri mjeseca života je 20,9 %, s tim da je najveća smrtnost neposredno nakon janjenja, osobito u većim leglima. U dobrim hranidbenim uvjetima ovce se mrču 30 do 40 dana nakon janjenja, ponekad i prije (24 dana). Ovce se u prosjeku janje deset godina, s tim da su najplodnije u trećoj i četvrtoj godini. Bijeli tip romanovske ovce s četvero janjadi u leglu (OPG Baričević).
Ovan romanovske pasmine.

PROIZVODNE ODLIKE
Klaonički pokazatelji i proizvodnja mesa.
Tjelesna masa janjadi neposredno nakon janjenja i pri odiću najviše ovisi o veličini legla, kondiciji i tjelesnoj razvijenosti ovaca pri janjenju i spolu janjadi jer je muška janjad prosječno teža za 5 % od ženske romanovske janjadi. Janjad je nakon janjenja teška od 2,2 do 4,2 kg, a u dobi od 100 dana četvorci su teški oko 19 kg, a samci 28,4 kg. U prošlosti je romanovska janjad dosta korištena za proizvodnju krzna, dok je danas meso prvi proizvod romanovske ovce. Randman je
dosta varijabilan i ponajviše ovisi o dobi janjadi i ovaca pri klanju i hranidbi. Randman muške janjadi zaklane u dobi od šest mjeseci i pri tjelesnoj masi od 30 kg iznosi 46,6 %, a u ženske janjadi zaklane s 28 kg randman je 46,1 %. Međutim, randman odraslih ovaca prosječne tjelesne mase 57 kg znatno je veći (53,7 %). Prednji dio trupa relativno je teži jer vrat, plećke i prsa čine 38 – 40 % trupa, noge 33 %, a slabinski dio 27 – 29 %. Međutim, trupovi ženske i kastrirane janjadi znatno su proporcionalniji.

U trupovima muške janjadi nalazi se 3 – 4 % loja (najviše oko bubrega), 5 % u trupovima kastrirane janjadi, dok je najviše loja u trupovima ženske janjadi (7 %). Trup muške janjadi prekriven je slojem potkožnog loja koji je na leđnom dijelu debljine 3-4 mm, a u kastrirane muške janjadi 5,7 mm. Janjeći trupovi sadrže od 79 do 86 % nemasnog mesa (muška janjad), a ovčji 83 %. Janjad treba prosječno oko 4 kg mlijeka za kg prirasta; muška janjad neznatno manje (3,84 kg). Romanovske ovce uglavnom su dobre majke i 90 % njih odmah nakon janjenja (do pet minuta nakon partusa) prilazi janjadi i liže ih. Neke su ovce nakon janjenja (19 %) agresivnije u cilju zaštite potomstva, što se najčešće prepoznaje udaranjem prednjim nogama o pod, no u 60 % njih janjenje ne izaziva nikakve promjene ponašanja.

Proizvodnja i kemijski sastav mlijeka.
Najviše mlijeka proizvode romanovske ovce stare 6-7 godina između 15-og i 20-og dana laktacije. U prvih dvade set dana ovce prosječno dnevno proizvedu od 2,3 do 2,58 kg mlijeka, odnosno u prvih 100 dana laktacije između 1,11 i 1,57 kg mlijeka. Iz navedenih podataka mliječnosti može se zaključiti da su romanovske ovce u mogućnosti mlijekom othraniti više od jednog janjeta. Najmanje mlijeka u prvih dvadeset dana laktacije daju prvi puta ojanjene ovce (0,82 kg/dan), a znatno
više one u drugoj (1,87 kg) i trećoj laktaciji (1,93 kg). U SAD romanovske ovce u prva četiri mjeseca laktacije prosječno dnevno proizvedu 299 mL mlijeka. Mlijeko prosječno sadrži 15,9 % suhe tvari, 4,74 % masti, 5,5 % bjelančevina, 4,23 % kazeina, 0,89 % pepela, 0,29 % kalcija i 0,19 % fosfora. Iz ovih podataka uočljiv je nešto niži sadržaj suhe tvari te izrazito niski sadržaj mliječne masti.

Međutim, određeni ruski autori ističu da mlijeko romanovskih ovaca sadrži oko 18 % suhe tvari te od 6,1 do 7,4 % mliječne masti. Utvrđena je čvrsta pozitivna korelacija između ukupne proizvodnje mlijeka u laktaciji i veličine legla. To znači da ovce s više janjadi u laktaciji proizvedu više mlijeka. Ovce s jednim sisajućim janjetom u prvih mjesec dana laktacije daju 37,8 L mlijeka, a one s tri sisajuća janjeta 69,3 kg ili oko 55 % više. Romanovske ovce imaju dobru perzistenciju laktacije osobito u razdoblju sisanja pa u prvom mjesecu laktacije prosječno proizvode 2,13 kg mlijeka dnevno, u drugom 1,73 kg i u trećem mjesecu 1,13 kg mlijeka dnevno. Uz to, broj sisajuće janjadi izravno se odražava na perzistenciju laktacije te ovce s
troje sisajuće janjadi daju 1,03 kg mlijeka/dan, a one s dvoje janjadi 0,69 kg/dan. Nerijetko romanovske ovce imaju četiri sise jer je ta osobina visokonasljedna, s tim da proizvodnja mlijeka ne ovisi o broju sisa.

Proizvodnja i kvaliteta vune.
Od romanovske janjadi prvi put strižene sa 7 do 9 mjeseci dobije se 1,1 kg sirove vune, od one strižene s 10 do 12 mjeseci 1,9 kg, a od one strižene s 13 do 15 mjeseci dobije se 2,2 kg neprane vune. Odrasle, jednom godišnje strižene ovce daju od 2,2 do 2,5 kg sirove vune. Randman vune je između 60 i 70 %. Runo romanovskih ovaca sastoji se od finijih bijelih i grubljih crnih vlakana, a na jednom mm2 kože raste oko 30 vlakana. Kombinacijom dvaju navedenih tipova vlakana runo je naizgled sivo. Neposredno nakon janjenja puh je dug 1,54 cm, a vunska vlakna 0,08 cm. S devet mjeseci grublja vlakna duga su 5,31 cm, a puh 2,8 cm; prosječni promjer vlakna je od 20 do 24 μm, s tim da najfinija vuna raste na plećkama. U Rusiji se kožice romanovske janjadi koriste za proizvodnju krzna, a kvaliteta kožica najviše ovisi o starosti
janjadi pri klanju. S dobi koža postaje deblja, čvršća i otpornija na kidanje te manje elastična.

Prilagodljivost i zdravlje.
Romanovska ovca, kao i svaka druga pasmina, najviše voli okružje slično onomu u kojemu je nastala, odnosno suhu i mjereno hladnu klimu; ne voli visoke temperature zraka, sparine i omorine. Njezinim premještanjem iz hladnijih klimatskih
uvjeta sjeverozapadne Rusije u toplije područje Kazakstana smanjuje se plodnost ovaca za 15-20 % uz istovremeno povećanje smrtnosti janjadi, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Zaključno, romanovska ovca voli hladnije uvjete, slične onima u kojima je formirana kao zasebna pasmina. Toplo vrijeme odražava se na kvalitetu runa i odlike vlakana. Visoka temperatura okoliša djeluje na rad respiratornih organa, ubrzava disanje i povećava se rektalna temperatura. Stoga u
lošijim okolišnim uvjetima romanovske ovce prosječnone janje više od 1,8 janjadi. U usporedbi s većinom drugih pasmina, romanovska ovca manje je otporna na jaku invaziju strongiloza. Međutim, romanovska ovca je, prema određenim istraživanjima, otpornija na metiljavost (Fasciola hepatica).



Ovca romanovske pasmine s janjcima
Ovca romanovske pasmine s janjcima


Ovan romanovske pasmine
Ovan romanovske pasmine


Kontakt

Za sve informacije i upite vezano uz Romanovske ovce, obratite nam se s punim povjerenjem putem telefon.

091/539-5287 

 

ili kontakt obrasca.

Cijena za rasplodna grla 100 Eura

Obavijest

Dragi posjetitelji, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu na našu web stranicu. Ukoliko ste zainteresirani za naše usluge, slobodno nam se obratite.

Tvrtka

Održavanjem kvalitetnih odnosa s klijentima i dobrom internom organizacijom, nastojimo udovoljiti zahtjevima sve naprednijeg tržišta.

Šišanje ovaca

Vršim uslugu šišanja ovaca na području Karlovačke županije.

Usluga obuhvaća šišanje i obrezivanje papaka.

Cijena usluge po grlu iznosi 25 kn.

Sve informacije na broj

098/459-316 Dražen

Broj je isključivo za šišanje ovaca