SPEKULATIVNA FIKCIJA - NEBARKODIRANA

promocija
promocija



Opis slike
Opis slike
Opis slike
Opis slike


 

 

 

 

 

 

 

 

 

Saša Šebelić je istarski pisac spekulativne fikcije. Po zanimanju je doktor stomatologije. U svojoj prozi pokazuje sklonost eksperimentalnoj formi, jakoj socijalnoj kritici i ekološkoj tematici, često drsko miješajući žanrove, dok radnju smješta u lokalno okruženje.

Do sada je objavio više knjiga: kratkih priča i romana.

 

 

              Kratke priče:

 

 

LIKA ( N ) TROPHY, 2009.

EZOPOVE FANTAZMAGORIJE   - CRO TOUR, 2010.

EZOPOVE FANTAZMAGORIJE   - WORLD WIDE TOUR, 2010.

ONAJ KOJI JE JAMA - objavljena u knjizi PRIČE O ZMAJEVIMA, 2013. - predstavljena na festivalu fantastične književnosti u Pazinu

DIONIZIJA - objavljena u knjizi TRIJUMF PESME I VINA, 2013.

IN TUBER VERITAS - objavljena u knjizi TRIJUMF PESME I VINA, 2013.

KOVAČI SVIJESTI - objavljena u zbirci priča ISTRAKON  , 2014

PRAVOVJERNIK - objavljena u zbirci priča MARSONIK 6 , 2015. i tjedniku 24 sata 2015.

ZGROMITELJ - objavljena u zbirci priča ISTRAKON 2015.

U TINTU UMAČE - objavljena u zbirci priča  ĐAVOLJI PRST, REFESTIKON  2015.

 

     

           Romani:

 

 

 

MEDUL ( IN ) VAZIJA, 2011.  

predstavljen na festivalu fantastične književnosti u Pazinu

 

 

MEDULINSKI SIMULAKRUM, 2012.

 

 

LIKANTROPIJA, 2012.

hit roman u izdanju 24 sata prodan u 2500 primjeraka

 

 

VAMPI ( ST) RIA, 2013.   – predstavljen na festivalu fantastične književnosti u Pazinu

 

ZOVITE ME JURINA  2014.  - SF ROMAN

predstavljen na SFERAKONU 2014.

 

 

O41     2014 .    -   SF ROMAN

predstavljen na SFERAKONU 2014.

 

 

NAPUŠTENI - SF ROMAN - predstavljen na Festivalu fantastične književnosti - PAZIN - MEDULIN 2015.

 

ISTRAFANTASTIC - zbirka priča predstavljena na  Festivali fantasrične književnosti PAZIN - MEDULIN 2015.

 

CROBOTICA SF ROMAN  - 2016.

 

 

 

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, Kandlerova 1.

 

 

 

 

 

 

 

https://www.facebook.com/EzopoveFantazmagorije?ref=hl

 

Knjige su dostupne u :

 

Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, Kandlerova 1

 

Književnom svratištu Zvona i Nari,  Ližnjan

 

Knjižnici Ivana Brlić Mažuranić, Zagreb

 

Gradskoj knjižnici Pakrac

 

Knjižnica Novi Zagreb, Božidara Magovca 15

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



SPEKULATIVNA FIKCIJA NEBARKODIRANA

 

 

 

 

 

novo 05. 2014

 

 

 

 

Viši policijski inspektor Javorin Javorović , skinut je s „leda“ i poslan na neobičan zadatak osiguranja nesmetanog odvijanja radova na mega projektu u samom srcu Istarskog poluotoka. Sa  plamom u očima , vjerom u apsolutnu pravdu, pošten policijski posao i hotimičnu nekonvecionalnost  Javorin ubrzo dolazi do neobične i zastrašujuće spoznaje. Tragovi , dokazi, izvještaji, indicije i ubojstva što zaredaju, dovode ga do zaključka da u Istri barem dva stoljeća, ako ne i duže obitava stvor kojega se može  bez većeg oklijevanja nazvati vampirom.

 

 

 



 

 

 

http://www.glasistre.hr/multimedija/kultura/kako-unistiti-vampire-u-istri-404473

 

 

Kako uništiti vampire u Istri

 

 

  

- U ovoj knjizi sve pršti od akcije, krvi ima u potocima, tisuće je ubijenih, ali nisu ubijani ljudi. Prava je poslastica što u ovom romanu imamo i vampire i vukodlake i zombije, a jako mi je drago što je Saša u odnosu na stereotipne književne i filmske obrasce stvorio originalne vampire, kazao je novinar Davor Šišović, iznimno vješto moderirajući promociju nove knjige Saše Šebelića "Vampi(str)ia" u dobro popunjenom Društvenom domu u središtu Medulina.

Autor je istarski pisac spekulativne fikcije, po zanimanju je doktor stomatologije, a u svojoj prozi pokazuje sklonost eksperimentalnoj formi i snažnoj socijalnoj kritici. Dosad objavio nekoliko kratkih priča te tri romana u zadnje dvije godine -"Medul(in)vaziju", "Medulinski simulakrum" i "Likantropiju".

Saša Šebelić je, koristeći se vampirizmom kao pogrdnim nazivom za amoralno i bezgranično iskorištavanje društva, rekao da "nitko od nas ovdje u publici nije vidio nikad vampire, ali je njihovo djelovanje vidljivo na ovim prostorima zadnjih 20 godina kroz rat, pretvorbu, privatizaciju, ratne zločine, ekološke suicide, enormnu nezaposlenost, nemoć pravne države, kriminal spojen s birokracijom i deložacijom sirotinje". Glavni se lik zove Ezop, a svi likovi, kako je rekao autor, nisu posve ni pozitivni ni posve negativni.

- Drago mi je da se autor nije odlučio za kukanje i distopijski model fantastične književnosti koja danas prevladava i u kojoj se projicira još gora budućnost, već za akciju. Jer, neman koja zloupotrebljava vlast i moć; vampire koji su uvučeni u vlast, u kapital, ne možeš srušiti demokratskim putem. Vampire ne možeš pobijediti na izborima; vampire možeš samo uništiti, istaknuo je Šišović, dodavši da Šebelićevi junaci idu upravo tim putem, a po tome je ovaj autor odlučniji od pomalo fatalističke većine SF autora.

Kao i na predstavljanju "Medul(in)vazije" prije dvije godine u istoj dvorani, i ova je promocija bila posebno zanimljiva zbog pratećih edukativnih, intrigantnih i krajnje atraktivnih nadahnutih digresija "spiritusa movensa" istarske, ali i šire literarne SF. i horor scene - kolege Davora Šišovića. Ulaz je bio slobodan; 120 primjeraka knjiga naknadno je besplatno podijeljeno publici, a pokrovitelj promocije bila je Općina Medulin. (Z. ANGELESKI)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



SPEKULATIVNA FIKCIJA NEBARKODIRANA

 

 

 

 

 

novo 05.2014.

 

ž

 

 

 

 

U svijetu satkanom od besprizornog konzumerizma, jedino što u bespućima potrošačkog društva ima snagu je porezna prisila. „Vrući krumpir“ porezne uprave dodijeljen je mladoj inspektorici Leweli. Specifično utjerivanje duga bez mogućnosti odbijanje zadatka i sigurnim promaknućem po okončanju. Bez pretjeranog entuzijazma  Lewela kreće na zadatak ne kojem su njeni prethodnici ostali „kratkih rukava“ i „polomljenih zuba“,  ne sluteći da kada prođe kroz trošna vrata neugledne  trgovine smještene u centru metropole ništa više neće biti isto. Jer dotični porezni obveznik bavi se krajnje neobičnom djelatnošću,  prodajom osjećaja ...

 

 

 

 

 

 



SPEKULATIVNA FIKCIJA NEBARKODIRANA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pojam MEDUL(IN)VAZIJA zasigurno izaziva različite asocijacije. U ovoj knjizi aktualizira pitanje Kaštijuna, svima dobro poznatog odlagališta otpada, smještenog, nažalost u našoj općini, kojoj je turizam glavna poluga razvoja.

            Umjesto da se ekološki zbrine, inkorporira u okoliš i oplemeni novim tehnologijama koje će od otpada napraviti kapital, jer u razvijenim zemljama otpad je biznis - ono se predimenzionira da bi prihvaćalo otpad iz šire okolice, pa čak i umorne EU, što za lokalno stanovništvo nije prihvatljivo. Umjesto zelenila, mora, sunca, eko poljoprivrede i ribarstva, dobivamo autoput direktno do Kaštijuna i devastiran širi okoliš.

         Ali…

         Da li je to samo otpad?

         Kakvi su to tornjevi tamnog sjaja?

         Kakve se to čudne nesreće događaju u Medulinu i okolici?

         Kakva su to podrhtavanja tla, izmaglica i plava svjetlost na obzorju?

         Zašto često ostajemo bez struje?

         Zašto je zabilježen veći broj nestalih osoba posljednjih godina?

         Možda odgovore pronađete u ovoj naučno fantastičnoj alegoriji apokaliptičnog naziva!?

 

 

 

 

 

 

 

 



SPEKULATIVNA FIKCIJA NEBARKODIRANA
Dana 23. 9. 2012. 13:16 "Saša Šebelić" <sasa.sebelic@gmail.com> je napisao/la

Likantropija

Dostava:do 7 radnih dana unutar Hrvatske
Izdavač:
24sata d.o.o.
Datum izdanja:
2012.
Broj stranica:
191
Uvez:
meki
Format:
127x195
Jezik:
hrvatski
Pismo:
latinica
ISBN:
978-953-323-131-0

Naša cijena: 19,90 Kn

Odazvavši se zovu Domovine, S. L. EZOP poslije kraće obuke mobiliziran je na Ličko bojište gdje osim uobičajenih ratnih opasnosti nešto duboko uznemiruje tkivo te zemlje surove ljepote. Jer u šumama i planinama oko Gospića već duže vrijeme narod živi u strahu od prokletstva “tenjca”. Nemir koji se uvukao u kotar dodatno komplicira napete odnose jer rat je u punom zamahu. Uz pomoć dva domaća čovjeka grupa vojnika kreće u pogibeljnu misiju, krvavog i neizvjesna ishoda. Dok će Ezopova sudbina biti određena u dugim noćnim sjenama ličkih šuma i pustopoljina


SPEKULATIVNA FIKCIJA NEBARKODIRANA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NOVOOOOOO  04.2013

 

 

 

 

 

 

 

Nošen borbom za goli život, poput slamke u vihoru, S. L. Ezop  prolazi kroz tunel Učka gdje susreće „jahače  apokalipse“koji neprimjetno vladaju kapitalom.

Dok najrazvijenija hrvatska regija grca pod teškim jarmom, mala  ( ali zala )  grupa sprema protuudar.

      Brigadir Alep autoritet paranormalnoga, diverzant Ris, agent HV Barbara, militantna rodoljubna skupina „Sinovi Istre“ te  udarna igla Likomag, suprotstaviti će se vampirskim majstorima stoljetna iskustva. Svi putovi vode u tri tisućljetnu ljepoticu Pulu, „usnulu“ na svojih sedam brežuljaka, gdje usred Arene dolazi do kreševa kakvoga se niti Cezar ne bi posramio. U borbi na život i smrt, neće biti milosti niti za koga, a pobjednik može biti samo jedan.



 

 

Saša Šebelić: "Vampi(st)ria", SF roman, Quimedia, Poreč, 2013.

Propali smo, vampiri su zauzeli sve važne pozicije, oni upravljaju Istrom i Hrvatskom, u njihovim rukama je moć, vlast, banke, biznis, šou-biznis, a kao i svim drugim pohlepnicima ni to im nije dosta već stvaraju vojsku genetski modificiranih zombija kako bi pokorili i ono malo što im još nije podložno. Spasiti nas može samo neki superheroj, dovoljno ljudski da mu možemo vjerovati, a opet dovoljno drugačiji da može odoljeti vampirskim trikovima i ravnopravno im se suprotstaviti.

I, hvala svemiru, takav nam dolazi u liku vukodlaka, malo genetski modificiranog, ali časnog, lojalnog, zaštitnički opredijeljenog prema ugroženim malim ljudima, no nemilosrdnog prema neprijateljima, napose prema njihovim vođama - vampirima.

Ovakav je zaplet smislio medulinski pisac Saša Šebelić u svojoj novoj knjizi, i čitajući ovu frenetično brzu akcijsku literaturu čovjek ponekad nije načistu ima li pred sobom očiglednu alegoriju na stvarne hrvatske političke, socijalne, a napose moralne prilike, ili se pak radi o totalno otkačenoj treš parodiji u kojoj mrtvih ima više nego u starinskim westernima, a glavni junak na kraju balade tek otrese prašinu, popravi šešir, i ode u mrak.

Ima ponešto i od jednog i od drugog, no Šebelić je, nakon već prikupljenog iskustva s prijašnjim knjigama, uhvatio pravu mjeru, smanjio pametovanje i dociranje na minimum, a sve što bi trebala biti poruka ili pouka obradio akcijski. Doista, glavni se junaci ne stignu ni odmoriti ni rane zaliječiti od prethodnog sukoba, a već srljaju u sljedeći. Jer moraju, jer neprijatelj ne spava, jer neprijatelj će djelovati ako ga ne zaustavimo što prije i što je grublje moguće. Ova knjiga bi doista bila izvrsna reklama za USKOK!

U žanrovskom smislu, svakako je zanimljivo kako je Šebelić u jednom romanu, u jednoj fabuli, uspio spojiti tri inače potpuno različite vrste "nemrtvih" bića iz tri različita podžanra klasične horor književnosti i filma. S vampirima, vukodlacima i zombijima i inače vlada pravilo da nema pravila, svaki autor tim bićima pridaje svojstva kakva mu odgovaraju, pa je tako učinio i Šebelić, ali se za razliku od "sumrakovskog" trenda romantiziranja vampira radije vratio u dublju povijest ovog žanra i vampire učinio iskonski stravičnim i strašnim, izuzetno snažnim i moćnim, izvukavši iz žanrovskih prakorijena još jednu u novije doba skoro zaboravljenu vampirsku sposobnost - psihomanipulaciju.

Svakako je zabavna i domišljata postavka da u Istri postoje tri arhivampira, koji zajedno čine tajnu ložu Jure Grando, i ta tri čudovišta, svakog sa svojom bulumentom tjelohranitelja i suradnika, glavni lik mora pobijediti jednog po jednog, kao u klasičnim kompjuterskim igricama, ili u filmovima s Bruceom Leejem ili Chuckom Norrisom.

Zombiji su i inače topovsko meso, pa i ovdje gdje ih susrećemo umjetno uzgojene i genetski modificirane; zombiji ne misle, oni izvršavaju naređenja, slijepo hrle naprijed, njihova snaga je u brojnosti i bezobzirnosti (jer za obzirnost nemaju nikakvu biološku predispoziciju, oni su već mrtvi pa ih ne muči ni bol ni strah niti mogu imati napad samilosti). Scene u kojima zombije masakrira glavni junak romana, spomenuti vukodlak-specijalac, dostojne su klasičnih talijanskih ili japanskih treš-horora, a logistički ih ne bi pokrila svjetska industrija specijalnih efekata zajedno!

Nekako se čitatelj osjeća vrlo zadovoljno kad negativci, i oni sitni i oni najkrupniji, dobivaju ono što ih ide, iako prilike nikad nisu sasvim jasne i sasvim crno-bijele, i ovdje se nađe izdajnika u vlastitim redovima, pete kolone, ali i pokajnika, obraćenika, osvetnika. Jako zabavan roman napisao je Saša Šebelić, i mislim da će kao pisac još napredovati.

 

 

by DAVOR ŠIŠOVIĆ



 

 

 

 

 

 

 

PRIKAZ SF ROMANA 041 2014.

BY ROBERT VRBNJAK


Pročitao sam knjigu "041", Saše Šebelića i ukratko zabilježio svoje dojmove
Slabije poznajem Šebelićev književni opus te sam, moram priznati, krenuo u čitanje donekle uvjeren kako se radi o romanu koji je predstavnik znanstveno fantastične ili fantasy književnosti, koju iskreno ne čitam niti ne poznajem dovoljno. Međutim, već poslije par stranica uvidio sam da se radi o žanrovski teško odredivoj knjizi, pravom spoju znanosti i duhovnosti i da je u njoj čitatelj, od početne konzumerističke parodije pa sve do akciono-futurističkoga kraja, suočen s cijelim nizom zanimljivih promišljanja vezanih uz psihologiju, psihijatriju, kvantnu mehaniku, rubne teme znanosti, knjizi koja je uz to i snažna kritika potrošačkog društva i koja u sebi sadrži teme i misli o otporu korporativnom pogledu na svijet ili stvari kao što su nehumana urbanistička promišljanja budućnosti i socijalni položaj umirovljenika. Sav taj spektar šarolikosti prati donekle jednostavna fabula i lik glavne junakinje, porezne inspektorice Lewele Deidre Klinarić koja radi na enigmatskom poreznom slučaju koji je „došao glave“ sedmorici poreznih inspektora prije nje, slučaju baziranom na poslovanju malenog dućana i neobičnosti robe koju prodaje. Apropo toga dućana, tu se pojavljuje jedna vrlo zanimljiva crtica: u društvu u kojem je apsolutno sve dostupno, gdje svatko ima karticu i mogućnost bilo kakve kupnje, gdje se cijeli svijet vrti oko one „Radi, troši, radi, troši“ neo-liberalne kapitalističke uzrečice, u jednom takvom društvu poreznim inspektorima za oko zapinje trgovina u kojoj se prodaju (zamislite samo!) OSJEĆAJI. Upravo tako, osjećaji. To je valjda jedino što u takvom društvu još nije moguće kupiti karticom i platežnom sposobnošću, jedino što nije moguće utrpati u razne birokratske okvire ili distopijske obrasce hrvatske privrede u sumornoj, konzumerističkoj budućnosti. Nažalost, taj idealizam prodaje osjećaja ne traje predugo, jer kako radnja odmiče., tako se počinju otkrivati i tajne promjene energetskog stanja aure i frekvencija mozga, koje se unutar ove trgovine, svojevrsnim „brain mashine“ sistemima i pomagalima odigravaju nad onima koji se usuđuju ući u nju. Inspektorica, koja i sama bude uvučena u igru, također postaje suočena sa mračnim aspektima djelovanja trgovine, te uskoro sve dublje ponire u zatomljene slojeve svoje psihe i susreće se potisnutim sjećanjima i čudesnim, ekstrasenzornim sposobnostima za koje nije ni slutila da ih ima. Za to vrijeme, između početne i završne točke knjige koja iziskuje čitatelja otvorena uma i koja zavarava svojim naizgled jednostavnimm načinom pisanja i dijaloga, i sami ćemo osjetiti misteriju trgovine suočeni sa čudesnim spoznajama za koje ljudska svijest nije uvijek spremna. Stvari se tako redaju iz smjera metafizike preko psihologije raznih aparatčika, poslušnika, uhljeba koji žive po principu „slušaj i ne talasaj“, ima tu ovisnika o kocki, psihičkih slučajeva, frikova iz Azrinih pjesama i sjećanja na jedan drukčiji i drugi Zagreb, sve do filmične završne akcije i naznake predstojećih junačkih djela koja imaju veze sa mentalnim anarhizmom glavne junakinje i njenih pomagača.
Radi se o doista višeslojnom tekstu kojeg toplo preporučujem svima onima koji u književnosti traže neobičnost i svima koji se ne boje simbolike prolaska kroz trošna vrata tajanstvene trgovine



Opis slike
Opis slike


 

 

 

 

 

 

 

 

novo  06.2012.

 

 

 

 

 

 

 

Mladi Medulinski svećenik P.P., jedan od prvih iz generacije

„bijelih ovratnika“, predstavlja budućnost Crkve pošto je većina pastoralne djelatnosti izmještena u Cyber Prostor i ne vrši se „uživo“.

 

    Tetoviranim ovratnicima „označeni“ svećenici pristupaju Mreži gdje su im dostupne Simulakrumske avanture u kojima provode alternativne živote.

Prolazeći kroz Simulakrumsku Zbilju,  P.P spoznaje   otuđenost  od Crkve, Ekumene, Obitelji,  Prijatelja,    i  Samoga Sebe.

Putovanja bespućima Cyber Prostora kataliziraju njegov raspad kao Božjeg Čovjeka,  udaljavajući ga od crkvenih svjetonazora napose što osim virtualnih,  u Mreži koja postaje nepredvidljiva, vrebaju opasnosti koje mogu postati bolno stvarne.

 

U potrazi za nestalom djevojčicom, P.P. u limbu Cyber Prostora traži razrješenje, ali i doživljava katarzu usmjeravajući sudbinu novim tokom.



Marsonic

Poštovani autori!

Izabrane su priče za MArsonic 6 čije će se promocija održati 12.12. 2014. u Slavonskom Brodu u Caffe baru Mojster. Ovo je rekordan odaziv na natječaj - preko 50 priča - a time je i naš zadatak bio teži. Izabrali smo najbolje od najboljih, iako se mogla napraviti još jedna zbirka koliko je dobrih priča bilo. No, ipak su neke bolje od ostalih, a autori koji će zasjati u šestom broju Marsonica su:

Breme - Ana Jevtić
Dan XIII - Adnadin Jašarević
Duh ratnika - Krešimir Mišak
Heroj - Marija Pilić
Lovac na maglu - Vladimira Becić
Mars, on i ja - Danijel Bogdanović
Pilot pod ledom - Marko Lubar
Posljednji dio - Teo Kos
Sretan čovjek - Lea Luna
Zemlja je plava - Jurica Ranj
Kuhar - Ratko Martinović
Zidovi - Stevan Šarčević
Ilija - Toni Juričić
Krvavo uzimanje - Jelena Crnjaković
Pravovjernik - Saša Šebelić
Siguran dobitak - Tomislav Tomašević
Velebitska ljepotica - Branka Horvat
Promenada - Josip Ergović
Novela: Hokus Lokvud i utvara iz Donjeg Sada - Nenad Pavlović

Priče nisu složene po bilo kakvom redu. I još nešto, dobili smo jedan upit oko plaćanja honorara autorima - plaćamo honorare za priče samo za brojeve koji izlaze na konvenciji(to smo i bili rekli u prvom natječaju za 6. broj) - za zimske brojeve, nažalost, broji se samo prestiž
Zahvaljujemo svima na sudjelovanju!

Vaše Uredništvo



 

 

 

 

 

ZOVITE ME JURINA ili Proza za jezu
by MILENA  AJDUKOVIĆ


Bilješka o piscu kaže: „Saša Šebelić je istarski pisac spekulativne fikcije. U svojoj prozi pokazuje sklonost eksperimentalnoj formi i jakoj socijalnoj kritici. Do sada je objavio više knjiga. (…)“
Da.
Iako su i sami naslovi izrazito aluzivni i indikativni, nisam se trudila ni pokušavala pretpostavljati, dapače, upala sam u priču o Jurini naglavce, kao Alisa kroz onu zečju rupu pod ogradom. I bolje.
Priča teče u dvije paralelne linije, svaka zadržava svijest po jednoga od protagonista. Jedan je policijski inspektor Javorin Javorović. OnA preuzima istragu čudnih zločina koji se događaju u središnjem dijelu Istre, gdje je u tijeku realizacija tajanstvenog projekta „Kornjačin oklop“. Širok obuhvat građevinskih radova, raznolikost profila povezanih iako ne u potpunosti precizno identificiranih „gospodarskih i političkih subjekata“, a nadasve „netransparentnost“ krajnje svrhe projekta, u lokalnom stanovništvu izaziva stanje jake tjeskobe, koja se još i pojača nizom neobjašnjivih jezivih događaja koji se smjenjuju filmskom brzinom.
A tu je i ta druga svijest, ona koja će nas zatražiti da je zovemo Jurina. Tko je on? Ne posve čovjek. Ili, bolje, ne samo čovjek. Nadčovjek.
On se uzdiže nošen, izgleda, snagom same zemlje Istre, koja mora proizvesti moćan odgovor na galopirajuće, polifrontalno zlo, zato što „samo nas čudo može spasiti, jer je zlo otišlo predaleko“.
Neću vam ispričati što je i kako je bilo, pročitajte!
A ima Saša još toga, ne bojte se da ćete „ostati na suhom“!
Izgleda da ga ja čitam unatraške, poslije „Jurine“ uzela sam „Lika(n)trophy“, pa „Medul(in)vazija“, a sad sam na „Medulinskom simulakrumu“. Ostaju mi još onda „Vampi(st)ria“, „Ezopove fantazmagorije – Cro Tour“ i „Ezopove fantazmagorije – World Wide Tour“.
Moram reći da me ponijelo i unaprijed se veselim što će nam Saša Šebelić biti gost jesenas u Knjižnici Novi Zagreb, gdje ćemo razgovarati o njegovim pričama i romanima. Temu bih okvirno, ako se Saša slaže, najavila radnim naslovom „Spekulativna fikcija kao (moćna?) društvena kritika“.
A samo usput, da vam mahnem ispred nosa (he-he, ili, kako bi Srebra rekla, „hi-hi!“), Saša me neizravno „natjerao“ da opet primim u ruke i Julesa Vernea, a bome i „Fantastična bića Istre i Kvarnera“ Borisa Perića i Tomislava Pletenca. Vidjet ćete zašto!

 

 

 

 



Sf roman Napušteni - Saša Šebelić - osvrt: Gordana Malančuk “Ovo je prvi SF roman koji sam pročitala i ostala sam oduševljena”
Sf roman Napušteni - Saša Šebelić
 
Kakvo je ovo iznenađenje! Na početku knjige, lomila sam jezik zbog nekakvog sf žargona, a i poneke pogreške u lekturi... Da nisam bila nestrpljiva čitati, išla bih provjeravati da li te riječi uopće postoje, ili su iste, "pjesnička sloboda"!
Od SF romana, očekujem svemirske letjelice, "male zelene", invaziju i najezdu superiornih bića ekstravagantnog izgleda... kad ono, šipak! Dobila sam velikog, nježnog diva, velikog srebrnog pauka i avanturističku grupu kojem se pridružuje i ratni veteran, a umjesto INVAZIJE, dobijem DIVAZIJU! Što je, po Saši, napuštanje Zemlje od izvanzemaljaca! Kako je naša avanturistička grupa povezana s velikim divom i paukom, otkrijte sami!
Uh, pa skoro sam izblebetala... e pa nisam! Zanimljiva je ovo i uzbudljiva priča, puna akcije s puno pitanja o kojima ,pa skoro svi razmišljamo... Šta ostaje Svijetu poslije rata?! Šta se događa s globalnim ekonomizmom poslije rata?! I naravno, na šta su sve moćnici spremni da mi "mali ljudi" i dalje budemo pod njihovom kontrolom?! Ne daje Saša odgovore, ali čitajući ovaj roman, sva ova pitanja će vam se vrtiti u glavi!
Ovo je prvi SF roman koji sam pročitala i ostala sam oduševljena!
I još nešto... cijelo vrijeme sam imala osjećaj da je ovo nastavak nekog prijašnjeg romana jer, kada se dogodila DIVAZIJA?!, i čini mi se da su prije ovog romana, bila još dva.. prvi Medulinvazija i drugi 041... A čini mi se, moglo bi ih biti još poslije ovoga!
Svakako preporučam pročitati sve, a i ja se radujem ostalim Sašinim romanima! 😃
Osvrt napisala: Gordana Goga Malančuk, čitateljica


 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ISTRAFANTASTIC  
SF ROMAN 2015.  
 
 
 
 
 
 
Kad me kolega autor i voditelj književne grupe Pisci i Književnost, Kruno Šafranić, putem Facebooka upitao koje mi još knjige od Saše Šebelića nedostaju, morala sam mu, na svoju sramotu, priznati da ne posjedujem niti jedan primjerak knjige tog našeg domaćeg autora. Nisam zapravo ni slutila da će Kruno biti toliko ljubazan da mi doista i pošalje jedan primjerak knjige Saše Šebelića pod naslovom Istrafantastic, na čemu mu se ovim putem želim iskreno zahvaliti. 

Bila sam sretna i zahvalna jer je knjiga za mene uvijek vrlo dragocjen dar, ali nisam znala što očekivati od same knjige kao i njenog autora. Za Šebelića sam znala tek površno kao SF pisca i iako me je i samu, zajedno s Fantasyjem, uvelike zanimao i SF žanr, uglavnom sam bila upoznata s nekim drugim, većinom stranim piscima. Razlog tome je bio vjerojatno stoga što sam dosad pokušala pročitati i pokoji domaći SF, ali mi jednostavno, čast nekolicini rijetkih iznimaka, nisu sjedali. Smatrala sam i još uvijek smatram da je to stvar ukusa, ali daleko od toga da ne podržavam domaću knjigu koja mi se svidi, jednako kao što to činim i sa stranom koja mi se dopadne. 

Šebelićeva knjiga Istrafantastic koja je u svojoj suštini zbirka kratkih fantastičnih priča pisana u suradnji Borjanom Radolovićem, mi je došla kao uistinu veliko iznenađenje i osvježenje jer za mene koja sam velika ljubiteljica stranih jezika, kao i domaćih dijalekata bilo je pravo oduševljenje naići na dijelove knjige koji su pisani izvornim dijalektima određenih Hrvatskih primorskih govornih područja. Iako mi je zapravo trebalo neko vrijeme da dokučim o čemu se to točno određeni likovi razgovaraju, uživala sam pustolovini procesa otkrivanja. No, nije cijela knjiga pisana na taj način i većina likova govori Hrvatskim književnim jezikom tako da su posve i jasno razumljivi. Što se samih likova u knjizi tiče, moram priznati da su zapravo vrlo uvjerljivo i realno prikazani. Kao obični, svakodnevni ljudi sa svojim manama i vrlinama, kao oni susjedi i kolege koje svaki dan susrećemo, kao osobe nalik onima koje poznajemo ili smo susretali i u vlastitom životu, kao da ih na neki način čak i poznajemo ili barem prepoznajemo u nekome koga znamo. Zbog te odlične osobine prikazivanja likova kroz zapravo vrlo sažete opise i realne, zanimljive i ponekad doista duhovite, dijaloge i sama radnja je uistinu zanimljiva.

Ono što me se najviše dojmilo kod Šebelića jest činjenica da on ne rasteže radnju do krajnjih granica ljudske izdržljivosti i ne zamara čitatelja detaljnim opisima kao što sam to primijetila kod određenih drugih pisaca SF žanra već je u svojoj suštini jasan, a i kad koristi opise i, u nekim slučajevima određena, gotovo enciklopedijska, objašnjenja on to čini zato jer su ona doista nužna da bi čitatelj mogao kvalitetno pratiti radnju i razumjeti što se u toj priči zapravo događa.

Međutim, najviše me u svim tim pričama u stvari iznenadila Šebelićeva originalnost kojoj se nisam usudila nadati niti je očekivati, no ipak sam na nju naišla. I dok bi ga neki mogli s pravom prozvati nasljednikom legendarnoga Julesa Vernea jer u njegovim pričama se doista osjeti takav dašak vernijanske pustolovine, mene je nekako ipak podsjetio na drugi žanr i posve neočekivanu knjigu a to je Don Quijote od Miguela de Cervantesa i one njegove vjetrenjače. Ne znam zašto i ne mogu to objasniti, ali nešto u Šebelićevu pisanju me je vratilo u te davne dane kad sam čitala Don Quijotea i sjetilo me na njega. Možda je to upravo zbog te jedinstvene originalnosti na koju je Šebelić namjerno ili slučajno naišao što me podsjetilo na tog starog viteza izvan svojega vremena. Možda zato što u svim SF romanima koje sam čitala još nisam naišla na knjigu koja bi imala tako unikatnu i jednostavnu formu i stil kojim se autor služi. Zapravo ni sama nisam posve sigurna u čemu je točno stvar, ali kao kolega pisac moram priznati da su me se način na koji Saša Šebelić piše, njegovi likovi i radnja duboko dojmili.

Osim same radnje njegovih priča i nadasve interesantnih likova sviđa mi se to što Šebelićeva knjiga nije bila samo prazno štivo već knjiga iz koje se dalo i ponešto naučiti, o moru, o ronjenju, o ljudima, o ribama o svemu pomalo, onako školski, ali na zabavan način. Knjiga je to koja i u sebi nosi duboku poruku ekološkog karaktera koju stvarno treba cijeniti jer malo je takvih kvalitetnih djela koja na jedan, čitatelju zanimljiv, način približavaju probleme današnjice, a taj divan altruistički čin doista čini samog autora ne samo odličnim piscem već i čovjekom. 

Na kraju ovog osvrta želim vas ostaviti s citatom iz autorove knjige koji mi se najviše svidio, a možda i vas ponuka da uzmete koju Šebelićevu knjigu u ruke i otkrijete tajne i pustolovine koje se skrivaju iza korica iste: "Nije bilo teško zamisliti da je čitava priča o životu na zemlji počela upravo ovdje, da je ovo sveti gral, nulta epruveta u kojoj je sve začeto pa rasuto po zemlji, a možda i dalje."

Osvrt napisala: Barbara Mišković


Program Festivala fantastične književnosti 2014.

Petak, 8. kolovoza:

20:00 – prva književna večer Festivala u pazinskom Kaštelu: predstavljanje aktualne produkcije fantastične književnosti u regiji

Nastupaju:

Saša Šebelić (Medulin): romani "041" i "Zovite me Jurina"; Zoran Antičević (Poreč): roman "Evanđelje tame"; Goran Skrobonja (Beograd): roman "Sva Teslina deca"; Dragić Rabrenović (Bijelo Polje): zbirka priča "Prsten s one strane sna" (Refesticon); Ivana Delač Horvatinčić (Zagreb): zbirka priča "Ukronije" (Sferakon); Zoran Vlahović (Zagreb): zbirka priča "Ljudski faktor"; Aleksandar Žiljak: srpsko izdanje romana „Irbis“ i dvije nove knjige u pripremi; Ljiljana Avirović, Carla Rotta, Antonio Giudici (Pula): talijanski prijevod zbirke "Priče o starim bogovima" (FFK 2007.); Vanja Spirin (Zagreb), gost Kuće za pisce: lik i djelo; moderator: Davor Šišović

Subota, 9. kolovoza:

21:00 – književna večer u klaustru pavlinskog samostana – predstavljanje zbirke "Samostanske priče"

Nastupaju: Dragić Rabrenović, Ivana Delač, Dajana Šalinović, Vesna Kurilić, Ed Barol, Marko Fančović, Tihomir Jovanović, Goran Gluščić, David Kelečić, Aleksandar Žiljak, Goran Skrobonja, Milena Benini; moderator: Davor Šišović

Festival fantastične književnosti organizira udruga Albus u suradnji s Muzejem grada Pazina i općinom Sveti Petar u Šumi. Zbirku „Samostanske priče“ objavljuje Pučko otvoreno učilište u Pazinu.

 

 

S juga Istre, iz Medulina, na Festival fantastične književnosti dolazi Saša Šebelić, posljednjih godina izuzetno plodni autor katastrofičnih SF romana smještenih radnjom u Istru i bližu okolicu, uz poneki izlet do Zagreba. Gdje god njegovi literarni junaci krenu, nema jamstva da nešto neće biti razoreno, uništeno u eksplozijama, namjerno izazvanim potresima ili transdimenzijskim konfuzijama. Horor-čistunci zaprepastit će se Sašinim poigravanjem s vampirima, vukodlacima i zombijima u jednom te istom romanu! Dođite u petak na FFK i počujte kako je vampir Jure Grando postao vremenski putnik!



 

 

 

 

 

 

 

OPSTATI U NESTAJANJU

Zbirka priča ABECEDA NESTAJANJA , nagrađivanog riječkog pisca proze i poezije viri iz poštanske omotnice, čekajući da bude pročitana.
Naslovnica“alkatraškog“ ugođaja, dugi derutni hodnik gubi se u daljini nudeći neizvjesnost izlaska ili mogućnost nestanka, osjećaj izbora plave ili crvene pilule kao u Matrixu. Ipak krenuo sam njime opreznim korakom, i nisam požalio.
Knjiga donosi 17 kratkih priča izvučenih iz piščeva sjećanja u samoći hladne siječanjske noći što potvrđuje moju staru tezu kako „ je pisanje samotni čin kojemu se naizgled ne vidi svrha, ali zadovoljstvo koje autor doživljava kada ugleda knjigu tek proizašlu iz štamparije, nema cijenu. U tom trenutku on je slobodan čovjek, slobodne volje, slobodne riječi - bez cenzure koja ga guši i bez kompromisa na koje mora pristati. „

Prva priča pod nazivom, gle čuda, UVODNA PRIČA , već pokazuje autorovu duhovitost i ugađa čitateljeva očekivanja. Govori o tome kako je tipka „delete“ često piščev najbolji prijatelj ( nekada je to bio koš za smeće) i o nestajanju proze kao takve zbog nedostatka potrebe za istom. To će se u tokom čitanja pokazati netočnim, varkom, zapravo mađioničarskim trikom. Iako uvijek postoji mogućnost da se „zečja rupa“ pokaže predubokom i da se provedemo kao „Alisa“. Što bi bilo pogubno jer svi znamo, prolistaj novine, zirni u tv, da u nas ne nedostaje „ludih šeširdžija“.
Kroz fino tkanje kratke proze Robert iznosi duhovite, vrckaste prikaze raznih rakursa našega svijeta. Ipak, iza naizgled bezazlenih opaski krije se britka kritika današnjice, a otrovne strelice pogađaju do srži. Čitatelju se čini da pisca dobro poznaje te da i sam tako misli.
Vrbnjak tako dere po :
meteo terorizmu ( zamislite,daju se imena vremenskim nepogodama) , dvojbi o integraciji „Hrvata vulgarisa“ u napaćenu Europu, stupidnosti reklamne mašinerije, self helf priručnicima, instant guruima koje raja puši do balčaka, vječnoj efikasnosti javnih službi, uzaludnosti statističkih predviđanja ( jer život nije pola pola), kvazi elitizmu umjetničkih krugova, snobovskoj dekadenciji ( jako dobro poglavlje u kojem se može zamisliti inspektor COLUMBO na jednoj takvoj izložbi slika.
Izdvojio bih priču SPOMENIK NEPOZNATOM KUPCU, koja do kraj razgolićuje besprizornost konzumerizma, otkrivajući vulgarnost samog čina kupnje i svu jad potrošačkog društva. Tu bih spomenuo usporedbu sa mojim novim romanom 041 koji sam napisao potaknut sličnim saznanjima i porivima, kao „anti odu“ konzumerizmu, dovodeći likove do krajnjih granica opstojnosti, dočim Robert svojom kratkom formom tu besprizornost i besramnost razgolićuje na par stranica.
Zatim Vrbnjak pere :
„zlatouste“ novine, „patuljke sa naslovnih strana“, duplisce, šabloniziranost novinarske profesije, „paparazo“ novinarstvo, kreiranje vijesti, kovanje svijesti u zlatno tj. profitabilno izdanje ( opet usporedba sa pričom KOVAČI SVIJESTI – ISTRAKONSKA ZBIRKA : VIRUS ČASTI ).
Ima tu i izgubljenosti likova u društvu, otuđenosti, „seinfeldovske“ karakterizacije likova dovedenih u bizarne situacije, relativne nepotrebnosti novih tehnologija, što postaju same sebi svrha. Uglavnom stvari koje će mnogi čitatelji prepoznati iz svoje okoline i života.
O pojedinim pričama neću dužiti da ne „spoilam“ poante, ali izdvojio bih „zonosumrakovsku“ minijaturu EL LUNATIKO, koja bi bila dobra potka za žešću razradu u psiho triler.
I naravno posljednje „kitovsko“ poglavlje BEZ SLOGA I POGOVORA, zbog kojega mi se čini da Roberta dobro poznajem.
I zato, štovano čitateljstvo, knjigu u ruke i dobra vam zabava.
Jer Robertova proza će opstati u nestajanju.



 

 

 

 

 

 

 

 

KAKO OPIPATI KORICE ELEKTRONSKE KNJIGE ?????

 

 

 

 

Prolazeći pored kućne biblioteke, uvjeren da žmirečki znam poziciju svake knjige, nemalo se iznenadih , spazivši neugledni knjižurak, gotovo pulp fiction, stisnut među kočopernim naslovima što bodu oči imenima više ili manje poznatih autora. Ne odoljevši porivu“raščišćavanja stvari“ posegoh za knjižicom, skoro da bih je nazvao roto romanom, znate ono  - tanke korice tanki papir, formata negdje između.

 

A kad tamo ....

 

Naletjeh  na pravi biser.

 

ZNANSTVENO FANTASTIČNI ROMAN  -  „ DRUŠTVO TRAGAČA “

 

Tekst zadnje korice nudio je intrigantan sadržaj dok je autor doajen znanstvene fantastike Bosne i Hercegovine  -  Adnadin Jašarević.

 

Kratki CV me uvjeri da riječ doajen nije pretjerana pa se bacih na čitanje.

 

Prva strana- autor sublimira cijeli roman u dvije rečenice :

 

U početku bijaše riječ.

I na kraju.

 

 

U  biocenozama post apokaliptičke civilizacije život  se formira   u raznim   oblicima determiniranim borbom za opstanak. Kakofonijom takvoga svijeta krstare „tragači“ - grupica avanturista na rubu smislena bivstvovanja. Družina ljudi indikativnih imena , što pobuđuju pažnju knjigoljubaca  - Jorge, Will, Hermann, Umberto, Artur, Dante,  kojoj je jedini cilj i zadatak da nađe i sačuva što više knjiga. U labirintima srušene civilizacije „biblionauti“ trpe žrtve ne hajući za svoje živote a dvojici od njih , Paklenom – Danteu  i nevjerojatnom  Umbertu ( originalni čudak koji se izražava samo citatima iz pročitanih knjiga)  sudba kleta namijenila je i više oblike žrtvovanja da bi riječ bila izdignuta iz prašine. A sa riječi i cijela književnost kao i nova civilizacija.

 

Adnadinov roman čita se u dahu pobuđujući razmišljanja o autorovim porukama.

 

Ponajprije ga vidim kao omaž zrelog autora, pjesnicima, piscima, velikanima književnosti na čijim je djelima odrastao i koja su ga formirala kao pisca, ali i neizbježno kao čovjeka.

Potom kao filozofski esej o opstojnosti i samom bitku knjige kao ideje, ali i kao fizičke forme postojanja i  mogućeg obožavanja te svojevrsnog razvoja kulta knjige.

 

 

Jer teško je zamisliti da bi nekakvo pleme obožavalo kakav oblik elektronske pismenosti pogotovo zbog nedostatka električne energije.

 

To me dovodi do naslova ovoga eseja - kako opipati korice elektronske knjige ????

 

Sudeći po stanju sadašnje tehnologije  -  nikako. Iako ni to nije isključeno.

Usprkos neminovnosti dolaska e  - knjige koju nitko ne smije negirati niti omalovažavati, doživljaj čitanja knjige i fizičkog srastanja s njom kušajući oblik, boju, miris, teksturu je nezamjenjiv. Osim toga još se niti ne zna točna predviđena trajnost elektronskih medija dok je to za knjige poznato kroz stoljeća.

I zato osim što se knjigom  možeš ugrijati- (što je našim „ biblionautima „posebno mrsko i ne libe se kazniti počinioca, čak i smrću ) -  može se iskoristiti kao teret, podupirač, spomenar, herbarij,pegla,sušilo, oružje, stepenica.

 A može je se doživjeti samo kada je pročitaš

 

I zato nakladnici, izdavači, - probudite se i ne gledajte samo goli novaci i besprizornu panegiriju , a vi pisci - pišite i borite se za svoje knjige kao što se“ tragač“i bore za  tuđe.

Ne kukajte, pišite, radite, ne libite se iznijeti svoja mišljenja, svoja viđenja jer zadovoljstvo koje pisanje pruža višestruko premašuje mukotrpnost i samotnost toga čina.

 

Jer u virtualnom svijetu  nikada ne znaš što je istina, a što laž, što je privid, a što tlapnja što je snoviđenje , a što gruba realnost koja može opaliti po glavi.

( Medulinski simulakrum 2012.)

 

Kao što nikada nećemo doznati , da i ja citiram jednog velikana- (Philip K. Dick)

 - sanjaju li androidi električne ovce ???

 

p.s

tek na kraju shvatih da u Adnadinovu romanu nema nijednog ženskog lika.

To je valjda stoga što se u životu ipak sve vrti oko nje - a ona je ženskog roda- njezino veličanstvo knjiga.



 

 

 

 

„UTJEHE NEMA U VODI“

 

DIVAN DAN ZA DRINKOPOLY, knjiga mladog nagrađivanog pisca, prozaika Marka Gregova nudi nam dvadeset priča na 193, stranice. Praćen telećim pogledom sa naslovnice uranjam u štivo. Gregov udara u glavu sa pričom TRAŽEĆI MITO, groteskom mogućom u našem već distopijskom društvu gdje je put u pakao često popločan dobrim namjerama, a ne pomaže nam čak niti mudrost fabriciranog kvazi mudraca Coehla. Tu minijaturu bih izdvojio uz DRINKOPOLY, duhovitu crticu u kojoj se autor dotiče problema pisanja u nas uopće i otuđenosti knjige od čitatelja, a često i od samih autora. Redaju se neorealistične urbane priče u kojima Marko vješto detektira, ali ne secira, stavljajući likove u neobične situacije što prikazuju naše okruženje, ali za moj ukus nedovoljno začudno, sa niskom borbenom gotovosti i bez ideja o promjeni takvih stanja, Likove nemoćne da promjene koloplet zvan Život. U takvoj mašineriji protagonisti često posežu za čašom i agresijom, iživljavajući se na krivim mjestima i krivim ljudima.  Za jednog mladog autora od kojega se dosta očekuje štivo je prepitomo, ne nudi izlaz već prikazuje sa distance, ne nudi začudnost i nadu za bolji život. ( moj osobni dojam - pa zanemarite). 
Marko vješto razotkriva problem „pečalbara“ i velika iščekivanja od svoje domovine, sjaj i bijedu hrvatskog poduzetništva, kemijanje prosipanja iz šupljeg u prazno, snobizam. Priče su to u kojima likovi redovno „puše“ što ostavlja gorak okus u ustima čitatelja, likovi ogrezli u alkoholnim isparenjima koja im daju lažnu snagu i omogućuje kakvo takvo preživljavanje u nemilosrdnom svijetu.

Uglavnom knjiga  vas neće prikovati za kauč, napose što je rascijepana u dvadeset zasebnih priča, ali u ove ljetne dane dobro ju je imati pri ruci da ne zaboravimo u kakvom svijetu živimo te je svakako preporuka za čitanje, pogotovo što dolazi iz pera domaćeg pisca.

I naravno, pobuđuje nas da se trgnemo jer promjene su nužne, a moraju početi u nama  samima.

 

A krhko ljudsko biće uvijek teži nekom spasenju.

Osim što znamo da utjehe nema u vodi, također znamo da nada umire posljednja.



 

 

 

 

 

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10152648073788734&set=a.10152648070558734.1073741847.829943733&type=1&theater

 

 

 

 

Trinaesto izdanje Festivala fantastične književnosti, čija se prva od dviju večeri održala u petak u pazinskom Kaštelu, nije završilo nesretno, već veselo, uz pivo Sanctis Petris koje je samo za goste festivala izrađeno po staroj samostanskoj recepturi.

U dvorištu srednjovjekovnoj zdanja predstavljen je talijanski prijevod zbirke "Priče o starim bogovima" koja je bila objavljena u sklopu festivala 2007. godine, za koju se sada traži talijanski izdavač. Prevela ga je vrsna prevoditeljica Ljiljana Avirović iz pulskog Europskog instituta za književno prevođenje, a dijelove knjige kazivali su polaznici instituta Carla Rotta i Antonio Giudici koji su također sudjelovali u prijevodu.

Uslijedila je promocija novih istarskih izdanja fantastične književnosti. Prvi su na redu bili romani medulinskog pisca Saše Šebelića "041" koji sadrži elemente postapokalipse i "Zovite me Jurina" u kojem se pojavljuje nezaobilazni vampir Jure Grando iz Kringe. "Evanđelje tame" prvi je roman mladog porečkog pisca Zorana Antičevića koji je objavljen upravo ovih dana. Također se tematski radi o svijetu poslije smaka, s mnogobrojnim referencama na mitologiju, vjerske sustave i rastuće militarističke prijetnje.

Slijedio je roman beogradskog pisca Gorana Skrobonje "Sva Teslina djeca" čija se radnja alternativne povijesti događa početkom 20. stoljeća, a jedan od glavnih likova, srpska špijunka Anka Cukić, na nekoliko dana dolazi i u Pazin. Ivana Delač govorila je o ovogodišnjoj tematskoj SFeraKonskoj zbirci spekulativne fikcije posvećenoj paralelnim svemirima i alternativnoj povijesti, među kojima je svoje mjesto pronašla zanimljiva priča Robija Selana iz Labina o alternativnoj povijesti američkog građanskog rata i njegovih posljedica.

"Ljudski faktor" zagrebačkog pisca Zorana Vlahovića nova je pak zbirka priča spekulativne fikcije smještena u daleki svemir i budućnosti u kojem ljudske frakcije ratuju svemirom. Aleksandar Žiljak predstavio je srpsko izdanje svoga romana Irbis te najavio skori izlazak steampunk romana Poseidonia.

Na kraju je nastupio popularni zagrebački pisac humorističke fantastike Vanja Spirin, inače aktualni gost pazinske Kuće za pisce do kraja kolovoza. U razgovoru s moderatorom večeri Davorom Šišovićem govorio je o svojim već kultnim knjigama "Hangrap i Drobhila", "Blago bogova", "Junačke zgode Junker'sa i Vailianta" i "Treći nos". Spirin je kazao da piše scenarij za film o novim avanturama tandema Junker's i Vailiant koji će kasnije oblikovati u roman.

Festival fantastične književnosti tradicionalno organizira udruga Albus iz Pazina, u suradnji s Muzejom grada Pazina i općinom Sveti Petar u Šumi. (A. DAGOSTIN)

 

 




Kontakt osoba:  ?
Telefon:  ?
Fax:  ?
Mobitel:  ?
Adresa:  ?



Kontakt obrazac / Contact form

Polja sa zvjezdicom(*) su obavezna!

Ime / Name:
E-mail:
*
Telefon / Phone:
Sigurnosni kod / Security key:
*     
Upit / Message:
*
      



Od 50 priča pristiglih na natječaj Istrakona 2015. za kratku SF&F priču, za objavljivanje u četrnaestoj istrakonskoj zbirci odabrano je 19 priča sljedećih autora:

 

Teo Kos: Partija briškule

Vladimira Becić: Moral

Saša Šebelić: Zgromitelj

Boris Mišić: Leptir

Ivana Delač: Burin

Danijel Bogdanović: Dešnjaci

Katarina Hanžek: Slučajnost postojanja

Ratko Jakopec: Dosredišnjica

Ivan Staraj: Tipični heroj

Marija Pilić: Sofija

Toni Juričić: Fojba

Vanja Spirin: O čarobnjaku, bogovima, patuljku i zmaju

Sara Kopeczky: Mačka iz šešira

Dražen Horvat: Revolucija ždere svoje roditelje

Jelena Crnjaković: Otimačica

Ed Barol: Sam sa sobom

Aleksandar Žiljak: Esma u galeriji pejzaža

Zoran Krušvar: Profesor

Irena Hartmann: Muzičar

 

Čestitamo uvrštenim autorima! Priče je odabrao žiri u sastavu Tihana Linardon, Mirko Grdinić i Davor Šišović. Zbirka će biti objavljena u izdanju Pučkog otvorenog učilišta u Pazinu i predstavljena na predstojećoj SF&F konvenciji Istrakon koja će se u Pazinu održati od 27. do 29. ožujka 2015. godine.



 

 


Minulog petka je u Slavonskom Brodu, u kafeu "Mojster", predstavljen šesti broj zbornika priča iz domena naučne fantastike "Marsonic". Zbornik kojeg priprema Udruženje ljubitelja naučne fantastike "Orion" izlazi dva puta godišnje, a svakom novom broju prethodi literarni konkurs na kome se biraju najbolji literarni radovi i rešenja za naslovnice.

Na konkurs za šesti broj "Marsonic"-a pristigao je do sada rekordan broj radova (58) autora iz regiona, a za objavljivanje je odabrano 18 kratkih priča i jedna novela:


"Breme" - Ana Jevtić
"Dan XIII" - Adnadin Jašarević
"Duh ratnika" - Krešimir Mišak
"Heroj" - Marija Pilić
"Lovac na maglu" - Vladimira Becić
"Mars, on i ja" - Danijel Bogdanović
"Pilot pod ledom" - Marko Lubar
"Posljednji dio" - Teo Kos
"Sretan čovjek" - Lea Luna
"Zemlja je plava" - Jurica Ranj
"Kuhar" - Ratko Martinović
"Zidovi" - Stevan Šarčević
"Ilija" - Toni Juričić
"Krvavo uzimanje" - Jelena Crnjaković
"Pravovjernik" - Saša Šebelić
"Siguran dobitak" - Tomislav Tomašević
"Velebitska ljepotica" - Branka Horvat
"Promenada" - Josip Ergović
Novela: "Hokus Lokvud i utvara iz Donjeg Sada" - Nenad Pavlović

"Dobili smo ogroman broj priča iz Hrvatske i okolnih zemalja. Njih čak 58, ali smo odabrali 18 i jednu novelu", otkrio je Leon Maglić, glavni urednik "Marsonic"-a. "Po mom mišljenju ovaj je 'Marsonic' najbolji do sada, koji ima i međunarodni karakter – sudjeluju priče iz zemalja čiji nam je jezik blizak; Srbija, BiH, Crna Gora."



VRAŽJI PROLAZ KAO BOŽIČNA ČESTITKA

 

Na „Boxing Day“ u poštanskom sandučiću volšebno se pojavio paketić formata A5.  Pošto nije sniježilo na Badnjak, odmah sam isključio Djeda Mraza - pa što bi čičica,onako u zadnji čas, dolazio baš u Medulin.  Pojava paketića je bila volšebna s obzirom na agilnost PTT-a, ali nikako neočekivana.  Naime već desetak dana čekao sam knjigu Vražji prolaz autora Milana Zagorca u izdanju studija TIM iz Rijeke, 2014. 

Kratak pogled na naslovnicu u skladu sa nazivom romana ugađa čitateljeva očekivanja, što kao što znamo može biti presudno za doživljaj pročitanoga. 

Glavni likovi priče su dvije sestre blizanke : Samoća i Napuštenost, a tema romana je Putovanje.  O tome Milan progovara kroz lik Franke, kako ona sama naglašava - zovite me Franka i nikako drugačije. 

Naravno da neću „spojlati“ radnju, to ostavljam da sami otkrijete nego ću vam predstaviti Franku.

Svježe rastavljena prevoditeljica, osjeća se ostavljeno, ali ne kao onaj tip što „napušten od ovce“ kreće na katarzično putovanje koje ga nepovratno mijenja.  Ne, ona je ostavljena od muža, pazi ovo, muža kojega su svi napustili osim nje, tipa nevažnog za ovu priču osim kao katalizatora.  Franka kreće u novi život od nule jer nema gotovo ništa, čak niti status „milfače“, koji podrazumijeva dijete.  U stanju sebi nepriznate depresije nalazi preko veze posao noćnog portira u relativno otmjenom hotelu koji krije urbanu legendu o duhu nestale žene, što je i protiv njezine volje obuzima i tjera na akciju.  Ubijena noćnim smjenama u koje krati ROMEROVIM filmovima, što mi je lično bilo drago za pročitati, a nisu tu spomenuti bez vraga, često navođena snovima ona čeka tabletu brza i jaka djelovanja koja će, možda, kao ona u MATRIXU, riješiti sve njene probleme. 

Izgleda da oko 60. str. tableta počinje djelovati jer kreće put u odvojenu, uvijenu, kvantnu stvarnost (opet mi je lično to drago čuti jer se i ja u mojim knjigama bavim takvom tematikom), sve to kroz začudne događaje i spoznaje.  Put je to koji limitira samo njezin um. Put je to prožet hodanjem po limbu i halucinacijama tako da se u jednom trenutku pročišćenja Franka upita, zašto sve to radi. 

Kao što se i čitatelj isto pita, ali čitatelju je lako jer nam čika Milan sve razjasni.

Što se Milanova stila pisanja tiče, mislim da je već dosta poznat i prepoznatljiv kroz prijašnje tekstove i tu nema iznenađenja.  On progovara o svemu što nas muči, sve to uz oštru kritiku svakodnevnice.  O otuđenosti u modernom svijetu, o devaziranoj stvarnosti, o otuđenosti umjetnosti od konzumenata, ali i od samih autora, o latentnom nasilju i zlostavljanju koje je svuda oko nas, o muško ženskim, ali o ženski ženskim odnosima(opis lezbijske eskapade), o životu u Rijeci nekada i sada, o vječitoj škrtosti gastajbajtera, o tamnoj strani hotelijerstva, da ne spominjemo slabo posjećene literarne promocije.

Sve to kroz psihu deluzivne Franke, gdje fascinira Milanov ulaz u žensku psihu. 

Dvije sitne zamjerke iz moga kuta gledišta za koje opet ne mora biti kriv sam autor su :

naslovnica koja ugađa potencijalnog čitatelja na bar nekoliko scena eksplicitnog seksa, što izostaje, te navod da knjiga atmosferom podsjeća na skandinavske krimiće smještene u domaći ambijent.  Mene atmosfera podsjeća na „Sillent Hillovski“ ambijent što se u konačnici uklapa u sam bit romana, i mislim da se mogla još više naglasiti.  Ali taj domaći ambijent je velika vrijednost ove priče, redaju se mjesta i događaji iz lokalne sredine koje svatko može prepoznati.  Za Fiumane bi ovo trebala biti obavezna lektira što zbog kvalitete priče, što zbog lokal patriotizma, što zbog priče koja dolazi iz pera domaćeg pisca koji sudeći po svemu ima još mnogo toga za reći.

Ukratko, dugo čekanje - preko godinu dana - na priliku da pročitam Milanov roman se isplatilo.



Izabrane priče za treći REFESTICON

 

Međunarodni žiri Regionalnog festivala fantastične književnosti REFESTICON 2015 odabrao je priče koje će biti objavljene u zbirci pod nazivom Đavolji prst. Članovi žirija su nezavisnim i anonimnim bodovanjem odabrali 33 priče od ukupno 93 koliko je pristiglo na konkurs, dok će biti objavljene i tri priče po pozivu. Na konkurs su prijavljene priče iz regiona i nekoliko evropskih država od autora koji pišu na eks JU jezicima od toga će biti objavljeno 12 priča autora iz Srbije, devet priča iz Crne Gore, osam iz Hrvatske i četiri iz Bosne i Hercegovine.

Ovogodišnji žiri je bio sačinjen od šest članova i to predsjednik Adnadin Jašarević, predstavnik partnerskog festivala iz Zenice, Davor Šišović, predstavnik festivala iz Pazina, Irena Dajić, predstavnik festival ArtAnima iz Beograda, prof. dr Dobrivoje Stanojević, književni kritičar iz Beograda, Stjepo Martinović književnik iz Zadra i predstavnik Refesticona književnica iz Bijelog Polja mr Blaga Žurić.

 

Treći Regionalni festival fantastične književnosti REFESTICON 2015 se održava u Bijelom Polju od 14. do 17. maja. U toku festivala su planirane promocije zbirke kratkih priča Đavoli dolaze, zbirki partnerskih festivala, autorske književne večeri, kurs kreativnog pisanja, dok će u sklopu obilježavanja 85 godina od rođenja Miodraga Bulatovića biti organizovana naučna izlaganja, okrugli sto, omaž i promocije knjiga.

Pokrovitelji festivala su Ministarstvo kulture Crne Gore i Opština Bijelo Polje. Organizator festivala je Radio Bijelo Polje, suorganizatori su JU Ratkovićeve Večeri poezije, Klub književnika Miodrag Bulatović, JU Škola za osnovno muzičko obrazovanje, Centar za kulturu – Zavičajni muzej, OŠ Marko Miljanov – Biblioteka Miodrag Bulatović, NVO Klub kulture i Akademija društvenih nauka. Partneri su Festival fantastične književnosti i Istrakon iz Pazina, Festival fantastične književnosti ArtAnima iz Beograda, Muzej grada Zenice i Udruženje građana Fanovi naučne fantastike SCI&FI iz Beograda.

 

U nastavku objavljujemo imena autora i nazive priča koje će se naći u zbirci Đavolji prst.

 

Adrijan Sarajlija - Četvrto dete (Beograd)

Aleksandar Obradović - Marin prst (Bijelo Polje)

Anto Zirdum - Duhovi oko prsta profesora povijesti (Vitez)

Branislav Janković - Pismo slepim monasima (Niš)

Dajana Šalinović - Crvena soba (Rijeka)

Dinko Osmančević - Đavolji prst (Banja Luka)

Dragan Popadić - Partija pokera (Tivat)

Edi Ferhatović - Njegovo stado (Zagreb)

Ivan Nešić - Pantalone u cimetovoj boji (Beograd)

Ivana Švragulja - Anđeoska vojska (Petrinja)

Igor Lazarević - Oproštajno pismo S.J.Swansona (Vlasenica)

Jelena Crnjaković - Poštena razmjena (Zagreb)

Krešimir Čorak - Mandragora (Zagreb)

Labud Lončar - Jagnje i dijete (Bar)

Luka Rakojević - Đavolji prst (Nikšić)

Luka Vidosavljević - Lovac na blago (Leskovac)

Milena Stojanović - Đavolji prst (Paraćin)

Miloš Mihailović - Dok čekaš sabah sa šejtanom (Sombor)

Mirko Tomić - Dug (Podgorica)

Nenad Petrović - Smrt građanina B. (Beograd)

Nenad Terzić - Šejtan nikad ne spava (Podgorica)       

Radoslav Slavnić - Čudesni ples Efrosinije Bosonoge (Ruma)

Ranko Rajković - Četiri stanice do apokalipse (Podgorica)

Relja Antonić - Ples mesa i duha (Šabac)

Sara Huskić - Martha (Cazin)

Saša Šebelić - U tintu umače (Medulin)

Slavica Ćosić Bigren - Tiho u noći            (Beograd)

Slobodan Zoran Obradović - Nećeš đavola sresti (Bijelo Polje)

Stevan Šarčević - Pet, dva, jedan, tri volimo se mi (Subotica)

Stjepo Martinović - Palac svetog Stjepana (Zadar)

Šeki Musić - Prst sudbine (Bar)

Tihomir Jovanović - Devojka sa slovom M u očima (Beograd)

Vladimira Becić - Barbarin dom (Dugo selo)

Dodatak:

Dobrivoje Stanojević - Povratak u nepoznato (Beograd)

Davor Šišović – Čaporak (Pazin)

Marijan Mašo Miljić - Dan do podne (Podgorica)



Na natječaj ovogodišnjeg Festivala fantastične književnosti stiglo je 36 priča među kojima su za objavljivanje u zbirci "Ekološke priče" odabrane sljedeće priče sljedećih autora:

Adrijan Sarajlija: Ojl'en'Čips
Danijel Bogdanović: Iar'abr
Darko Tuševljaković: Neizrecivo oružje
Dražen Horvat: Čuvari, kreatori teže i protuteže
Ernest Sanders: Blues sakupljača otpada
Goran Gluščić: Đubre
Goran Skrobonja: Zeleno, volim te, zeleno
Ilonka Filipović: Mnogo lijepih stvari
Ivana Delač: Posljednja bitka ratnika Izaere
Marko Fančović: Brza linija za Permadog
Milena Benini: 12 Auliks sanja o brodovima
Mira Satarić: Dan kada je nastalo more
Paula Borošak: Mačka
Sanja Tenjer: Plavi planet
Saša Šebelić: Morski čovik
Tihomir Jovanović: Deponija Mars
Tomica Šćavina: Gutač slova
Tomislav Beštak: Priljepak i riba
Vanja Spirin: Trijas, Jura i kreda
Zoran Vlahović: Jednaki i jednakiji

Čestitamo uvrštenim autorima i zahvaljujemo svima koji su poslali svoje priče. Priče je odabrala komisija u sastavu Tihana Linardon, Mirko Grdinić i Davor Šišović. Autore i njihove priče te zbirku "Ekološke priče" predstavit ćemo na predstojećem Festivalu fantastične književnosti koji će se održati 7. i 8. kolovoza 2015. u Pazinu i Medulinu.



Sf roman "Crobotica" - Saša Šebelić - osvrt: Gordana Maloseja
Elee Crobotika! Daleka budućnost, kibernetsko doba, zemljom haraju sve moguće vrste robota, ljudi s kibernetskim implantatima, poboljšanjima sluha, vida, snage... sad već meni dobro poznati super junaci (zamišljam ih kao u stripu) spašavaju Istru od zagađenja i prljavih rabota.
Uvijek mi je teško napisati osvrt na sf roman (čak nisam niti fan ovog žanra), a posebno na Šebelićeve. Je li to uopće sf? Ako i je, svakako je to na neki poseban, “domaći” način, što uostalom i autor naglašava već samim naslovom. Što drugo reći kad i za koju tisuću godina ti junaci truse rakije, puše kao lokomotive, imaju brakorazvodne parnice...: “Ma, ona moja rospija zajebava. Hoće naknadnu raspravu i mirenje.” Brak još postoji?
Kao u svim prijašnjim (pročitala sam sve), tako i u ovom romanu zrači autorova velika ljubav prema Istri, njenim prirodnim ljepotama, briga za ekologiju. Uvijek se priče vrte oko očuvanja prirode. Sad već znam da moram vrlo pažljivo čitati, jer uvijek se pojavi neka “cveba” od rečenice, natuknice, koja mi misli odvede u neočekivanom smjeru i baš to me jako veseli.
Npr: “U “bespućima povijesne zbiljnosti” zakoni su često labavi, šupljikavi ili pak ništa ne vrijede.”, hmhm :).
Ili vezano uz rudnik Raša: “Da, da, kopali su rudari neimari, Alije Sirotanovići, jebeno duboko...” Pa ljudi moji, tko se još sjeća Alije Sirotanovića? Kako da ti misli ne otplove?
Nisam propustila pročitati niti jedan roman ovog autora, a sigurno ću i dalje pratiti taj patriotsko-ekološki-Šebelić sf žanr.
Osvrt napisala: Gordana Maloseja


 

 


MJESEC BOJE KRVI

ESEJ OSVRT BY sale


 

NAPOKON, KOLOVOZ JE PRI KRAJU PA UHVATIH VREMENA ZA OMILJENU RAZBIBRIGU - OSIM PISANJA VLASTITIH PRIČA - PISANJE KRITIKA O TUĐIM - (ALI NE SVAČIJIM ) - URADCIMA, SVAKE FELE - FILM, PISANA RIJEČ NIJE BITNO , SAMO DA SE DERE.
I TAKO, U RUCI MI CIGARETA, ČAŠA HLADNOG PIVA
(POMALO FRAJERSKI UZ NEOPHODNU DOZU BOEMŠTINE)
I KNJIGA POD NAZIVOM
“MJESEC BOJE KRVI”
STANOVITOG LITERARNOG , PSEUDONIMIČNOG DVOJCA T. F. I B. R. KOJI, ZAMISLITE VI TO, CRPI INSPIRACIJU IZ ZEMLJOPISNOG TROKUTA BEČ - ZAGREB - DONJI LAPAC. SVE TO U EDICIJI LISTA 24 SATA
ZA 19,90 KUNA
( STVARNO NIJE SKUPO I SVATKO BI SI TO TREBAO PRIUŠTITI ZA LJETNE DANE).

NA NASLOVNICI VIRI MJESEC ( NE BAŠ BOJE KRVI) IZA ZVONIKA ZAGREBAČKE KATEDRALE I BLIJEDO LICE ZGODNE DJEVOJKE USANA BOJE KRVI
( USANA KOJE POBUĐUJU RAZNE ASOCIJACIJE)
DOK JE U FORŠPANU ČITATELJU ODMAH PRODANA FORA KOJE SE NE BI POSTIDIO NITI DIJABOLIČNI KAISER SOŽE , .. PA AKO NIŠTA DRUGO, SAMO TO JE DOVOLJAN RAZLOG DA KUPITE OVU KNJIGU.

18 POGLAVLJA, NA 137. STRANICA
PA KRENIMO NA ROLERKOSTER DA VIDIMO KUDA ĆE NAS TO DOVESTI ……

… ODMAH SE SUSREĆEMO SA TINOM, MLADOM DJEVOJKOM NESKLONOM MODNOM SNOBIZMU KAKO SE SPREMA UPISATI U NOVU FENSI - ŠMENSI POLUMISTIČNU ŠKOLU NAKON DUŽEG LIJEČENJA OD TAJNOVITE - KAŽU, A ŠTO DRUGO KADA NE ZNAJU ŠTO JE - AUTOIMUNE BOLESTI.
MLADA TINA, PONEKAD UZRUJANA KOŠMARNIM SNOVIMA, ŽIVI SA „MAJKOM POD OVRHOM“ ŠTO JE ČEST SLUČAJ KOD NAS I OČUHOM KOJI JE “DOŠAO„ NAKON OČEVE SMRTI , SA KOJIME MORA TEK IZGRADITI ODNOSE.
U ŠKOLI SUSREĆE PRIPADNIKE ELITISTIČKIH POSTROJBI ZLATNE MLADEŽI KOJI JE PRIVUKU, ALI SU ČUDNI I OPASNI.
NAKON ŠTO PRIHVATI POZIV NA TULUM POČINJE SE ZAHUKTAVATI RADNJA, A NAŠI PISCI T.F. I B.R. KAO U SVAKOM DOBROM TRILERU MORAJU OTKOČITI PUŠKU I SAKRITI JE NEGDJE GDJE ĆE NEMINOVNO KASNIJE OPALITI ( JER BI SE I SAM GOGOLJ UVRIJEDIO AKO NE BUDE TAKO).
IPAK NAŠ DVOLIST SE ODLUČUJE ZA STVARANJE NAPETOSTI PUTEM NAPINJANJA SAMOSTRELA, POSTEPENO I PRECIZNO ŠTO ODREĐUJE DALJNJI TOK RADNJE KOJA NEMINOVNO NAPREDUJE I TO :
• KROZ ANTIKNE PORTETE GDJE LIKOVI NE GLEDAJU U VAS
• KROZ TULUM PREKINUT NASILJEM I NEOBIČNOM SNAGOM UZVANIKA
• KROZ CRNE SLUTNJE UZ OBILJE MRTVIH PTICA
• KROZ VIZIJE I KOŠMARE
• KROZ SABLASNI POSJET UMOBOLNICI
• KROZ ZALJUBLJIVANJE
• KROZ SPOZNAJE KOJE JOJ OTKRIVA ZAČUDNO SVEZNAJUĆI PRIJATELJ, MONKEY, - INAČE NAJBOLJI LIK U KNJIZI ( NEISKORIŠTENI DEUS EX MACCHINA) KOJI BI MOGAO IMATI VLASTITI ROMAN
• KROZ TUNELE ISPOD ZAGREBA ŠTO ŽIVE SAMI ZA SEBE
• KROZ OTKRIĆA IZ BAKINE ŠKRINJE I KUĆE
• KROZ PUT ČAZMATRANSOVIM PROMETALOM U BOSNU
• KROZ SUSRET SA SVEĆENIKOM KOJI JOJ OTKRIVA PRAVU ISTINU O NJENOJ OBITELJI, ISTINU O NEMINOVNOSTI IZDAJE, ALI ŠTO JE NAJVAŽNIJE I PRAVU ISTINU O, … POGODILI STE NARAVNO JER JE RAZVIDNO OD VEĆ OD NASLOVNICE , .. O VAMPIRIMA.

I TU DOLAZIMO DO BITI OVE PRIČE JER RASPLET KOJI KASNIJE USLIJEDI NEĆEMO OTKRIVATI.
MOŽDA VAS IZNENADI ?????

ALI KAKVI SU VAMPIRI NAŠEG DIMNAMIČNOG DUA ?
BEČKA ŠKOLA, ZAGREBAČKI ŠLIF ILI MOŽDA DONJOLAPAČKI ŠMEKERI ?????????
KAKO SU PRIKAZANA TA STVORENJA NOĆI ?
U KLASIČNOM STILU ŠTO ODGOVARA LEGENDAMA ?
ILI U NEŠTO IZMJENJENOM OBLIKU KOJI NE ODGOVARA KLIŠEJIMA ?
ILI MOŽDA KAO RAZBIJENI MIT KOJI SVE POSTAVKE O VAMPIRIMA BACA U PRAŠINU KAO ŠTO TO ČINE NEKI HRABRIJI AUTORI IZ REGIJE ???


PA ……….


OVI VAMPIRI SU USPJELI UVJERITI LJUDE DA NE POSTOJE I TO JE NJIHOVA NAJVEĆA SNAGA, I .. MOĆ. ONI NISU NADNARAVNI IAKO SU U SVEMU SUPERIORNI LJUDIMA I IMA IH MALO JER SE VAMPIR POSTAJE ROĐENJEM. ALI KONTROLIRAJU STVARI IZ SJENE KAO SIVA EMINENCIJA.
U NEKA SRETNIJA VREMENA OVO BI BILA HOROR PRIČA ILI SPEKULATIVNA FIKCIJA, ALI DANAS JE TO SASVIM PRIHVATLJIV SCENARIJ OD KOJEGA NAS MORA PODILAZITI JEZA.

I TU NALAZIM PRAVU BIT OVE PRIČE JER U HRVATSKOJ UOPĆE NIJE UPITNO DALI VAMPIRI POSTOJE.
NITKO NE DVOJI POSTOJE LI VAMPIRI ????
JER ONI SU TU, IAKO IH JE MALO TKO VIDIO. ZATO VIĐAMO NJIHOVA DJELA, ZAPRAVO NEDJELA, KOJA OSTAVLJAJU ZA SOBOM U VIDU JAHAČA APOKALIPSE OD DEVEDESETIH NA OVAMO.

RAT, PRETVORBA, PRIVATIZACIJA, RATNO PROFITERSTVO, RATNI ZLOČINI, NEMOĆ PRAVNE DRŽAVE, IZBORNI INŽINJERING I NEMORALNE KOALICIJE, VJEČITI PLES IZMEĐU MRKVE I BATINE, MORALNA POTONUĆA ELITA, EKOLOŠKI SUICIDI, DEVASTACIJA PODUZEĆA, ENORMNA NEZAPOSLENOST, KRIMNAL SPOJEN SA BIROKRACIJOM U SVIM SFERAMA ŽIVOTA BEZ NAZNAKE PROMJENA.

ZBOG GORE POMENUTIH FAKTORA ,OVAJ LJETNI HIT, KOJI SE NALAZI U „MUST HAVE TOP FIVE „ STVARI KOJA SVAKA IOLE OZBILJNIJA STARLETICA IMA U SVOJOJ TORBICI ZA PLAŽU, PROŽET JE JEZIVOM POTKOM KOJA GOVORI O HRVATSKOJ DANAS.

O ZEMLJI OD ČETIRI MILIONA LJUDI NA BOGOM DANOM PODNEBLJU, KLIMATOLOŠKI, ZEMLJOPISNO, RELJEFNO, HIDROLOŠKI, SA NAJLJEPŠIM MOREM SVIJETA, SA PLODNIM NIZINAMA I KRŠKIM RASKOŠIMA.
O ZEMLJI ŠTO STOJI KAO SIROČE, U REDU PRED PUČKOM KUHINJOM PREUMORNE, PREVAZIĐENE EVROPSKE UNIJE KOJOJ PRIJETI PUCANJE PO SLABO ZAŠIVENIM ŠAVOVIMA.

PA „WHO THE FUCK“ SE ONDA JOŠ BOJI VAMPIRA ???


sale


 

 

 

 

Prikaz napisao: Saša Šebelić

 

 

OGLEDALO ZA VAMPIRA

Prije čitanja preskočio sam napise na koricama i uvode nastojeći se koncentrirati na sam tekst bez prethodnih predrasuda koje bi stekao čitajući ih, pošto mogu zamagliti percepciju.
Stadoh čitati u ponedjeljak u 5,00 pm. Knjigu sam zaklopio u ponoć istog ponedjeljka, odmah potom upavši u san bremenit pitanjima.
Što je to vampir?
Postoje li vampiri?
Kako se postaje vampir?
Pitanja koja smo si svi nekada postavljali, pitanja koja postoje u kolektivnoj pripovjedačkoj svijesti mnogih ljudskih zajednica širom planete. Baš kao što nas ophrvavaju i općenita pitanja o postojanju nadnaravnoga što nesmiljeno golicaju maštu jer praznovjerje je usađeno duboko u ljudski rod.

Kako, dakle, većina ljudi zamišlja vampira?

Visok, elegantan neznanac, blijede puti i gospodskih manira koji se pojavljuje iznenada i isto tako brzo nestaje tako da se upitaš, nije li samo neko snoviđenje.
Možemo ga nazvati stvorenjem niotkuda koje usprkos svojoj groznoj prirodi u kojoj je zapisano da pije krv posjeduje dozu uzvišenosti i elegancije, za kojega su ljudi sa svim svojim manama i vrlinama samo stoka.
Stvorenje nastalo klasičnim putem, navodno jedinim mogućim putem, koje bivstvuje prokleto od svih, ali ipak daleko i nenametljivo od naše stvarnosti.
Sve te predrasude u ovom romanu naš pisac A.S. nemilosrdno baca u prašinu, razbija kao kulu od karata i sočnim stilom pisanja koji se ne može naučiti niti kopirati, vodi nas u fanatazmagorični rolerkoster, raspršujući sve iluzije o postojanju bića noći.
Početak vas uhvati odmah i uvuče u priču tako da kao i naš nesretnik Eduardo koji čita čita čita dok linija 42 obilazi krugove oko Brazilije i vi, opirali se tome ili ne, naprosto uronite u njegov svijet.
Kakav je to svijet?
Iskompleksiran zbog tjelesne deformacije koja ga definira kao patuljka, ali britka uma i smisla za humor, naš nesretni antijunak Eduardo, redovni masturbant, mrzitelj kurvica, a kasnije će nam postati jasno i zašto, ovisnik o alternativnom životu Cyberspace-a, opsjednut nadnaravnim i „parapoviješću“ koju sam kreira, želi se izdići iz bijede vlastita života koji provodi u okovima profesorskog zanimanja u srednjoj školi i postati... ni više ni manje nego - vampir.

Život u tipičnoj južnoameričkoj obitelji srednje klase ga ne ispunjava dovoljno pa mašta da je napusti. Majka „poluarijevka“ živi u paralelnom svijetu okružena ogledalima iz kojih crpi „paraživot“. Brat i sestra su krenuli svojim putem, on za biznisom u snobovskim tv vodama, a ona privučena obdarenosti svoga odabranika u favele, dok pompezni otac, pukovnik - humanitarac čini reda po Africi umjesto u vlastitom domu.
Ali, avaj, lako ti je Drakuli, Nosferatuu i ostalim klasičarima. Ajde ti postani vampir ako si frajer.
Priča, iako to naslov sugerira, nije horor žanra već čista spekulativna fikcija, u kojoj autor sažima i opisuje, ne osuđujući, ne zgražajući se, poroke modernoga, hibridnoga doba, dekadenciju i amoral koji se kao patina nataložio na ovome svijetu i nalazi se svuda oko nas ne zaobilazeći čak niti profesije od kojih se očekuje bar minimum etike.
Još jednom se potvrdilo da kada piše A.S. nije najvažnija sama radnja već osebujan stil, živopisnost teksta koja se ne može naučiti, sočnost opisa i plastičnost likova - do balčaka.
Kroz priču gdje humor, ironija, cinizam, groteska, burleska sreću horor, tragediju, devijantnost, bijedu i opačine A. S. nas vodi sigurnim perom istovremeno se dobro zabavljajući.
Iako je roman totalna fantazmagorija kojoj mjesto radnje odlično pristaje, ne vidim ništa problematično u tome da je radnja smještena u našim krajevima koji iako naizgled uljudniji i civiliziraniji doživljavaju posljednjih dvadeset godina moralnu i humanističku degradaciju. A uvjerljivih likova bi se našlo na pretek, možda čak i bliže nego što mislimo.
I naposljetku ću završiti sa jednim naoko retoričkim pitanjem koje ima vrlo jasan odgovor: O čemu razmišlja svaki normalan pisac dok piše svoju priču, tekst, pjesmu? Zna se, razmišlja kako će isti ugledati svjetlost dana u formi tiskane riječi. Niti o čemu drugome.
Toga se dotičem jer u posljednjem odlomku, možda nesvjesno, autor A.S o tome progovara. Osvrće se na problem izdavaštva i sudbine nepoznatih autora. Jer kada autor sam publicira svoju knjigu, iako to zahtijeva značajni financijski i organizacijski trošak, a prinosi od eventualne prodaje su zanemarivi, zadovoljstvo koje doživljava kada ugleda knjigu tek proizašlu iz štamparije, nema cijenu.
U tom trenutku on je slobodan čovjek, slobodne volje, slobodne riječi - bez cenzure koja ga guši i bez kompromisa na koje mora pristati.
I, osim po sjaju u očima, razlikuje se od „zavisnih“ autora po tome koliko dobrih knjiga ima u bibliografiji.